Ulmo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ulmo i Voronwë

Ulmo (od valarskog Ulubôz, Ullubôz preko Ulumō) je lik iz izmišljenog svijeta Međuzemlja J. R. R. Tolkiena. Po prvi put se spominje u Silmarillionu uz ostale Valare kao sila svijeta. Ulmo je naslov koji znači onaj koji teče. Spominje ga se i kao Kralja mora i Gospodara vodā. Ulmu odgovaraju bog Posejdon iz grčke mitologije, Neptun iz rimske mitologije, Ægir iz nordijske mitologije i Manannan iz keltske mitologije. Ulmo je jedan od najvažnijih tvoraca Arde.

Ulmo je Gospodar voda. On stoji sam. Ni na jednom mjestu dugo ne prebiva, već slobodan putuje dubokim vodama što poniru u Zemlju i okružuju je. Silan je on gotovo kao Manwë, a prije nego što su stvorili Valinor bio mu je najbližim prijateljem; otada je, međutim, rijetko prisustvovao vijećanjima Valara, osim kad su se razmatrala važna zbivanja. Jer čitavu je Ardu on obavio svojim umom i nikakvo mu drugo odmorište ne treba.

—Tolkien, J.R.R., Silmarillion, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2001., ISBN 953-6166-84-4, str. 26.-27.

Prije stvaranja Arde, kad su Ainuri skladali glazbu po Ilúvatarovu napjevu, Ulmo je bio najbolji pjevač i skladatelj. Ovo se odrazilo na protok i raznolikost oblika vode na Zemlji, koja je sa zrakom stvarala oblake, smrzavala se u led, tekla rijekama i miješala se sa svim oblicima života i krajolika. Vilenjaci svoju glazbenu umješnost duguju ranom Ulmovu poučavanju te prepoznaju njegove napjeve u toku tekućica i udaranju valova u obalu. Ulmo nikad nije vjerovao Melkoru koji ga se bojao skoro kao i Varde jer ga nikad nije mogao ukrotiti.

Rijetko je nazočio savjetovanjima Valara, osim u najvećoj potrebi. Radije je ostajao na Ardi, ne hodajući zemljom, nego duhom u svojim vodotocima. Upravljao je svim vodotocima: zaljevima, rijekama i svim vodama pod zemljom. Na ovaj način je bio prisutan u svim događajima u kojima su sudjelovala Ilúvatarova djeca pa je znao o njima vjerojatno više od samog Manwëa, kaže se da je prebivao u korijenima svijeta.

Priča se da su smrtnici strahovali od njegova pogleda i pojave u obliku golemog vala sa svjetlucavim zelenim oklopom dok je trubio u svoje trublje, Ulumúre.

Ulmov podanik Ossë, i Ossëova žena Uinen su, uz Melian najpoznatiji i najbliži vilenjacima pa je Ulmo preko njih mnogo doznao i naučio o vilenjacima.

Ulmo uvijek volio Eldare i Edaine, a za vrijeme progonstva nije zaboravio na vilenjake koji su uvijek bili u njegovim mislima dok je čekalo dan kad će Valari napasti Morgotha, jer ga ovaj nije uspio zavarati dok je bio slobodan u Valinoru.

Suprotstavio se Oromëovoj zamisli da dovede vilenjake u Aman. Zapovjedio je da se Tol Eressëa usidri u Eldamarskom zaljevu jer je znao kako razmišljaju Teleri.[1]

Ulmo je najviše pridonio svrgavanju Morgotha, potakavši Turgona da izgradi Gondolin i Finroda da izgradi Nargothrond. Pokazao se Tuoru kojega je tom prigodom poslao Turgonu kao glasnika. Prispjevši u Gondolin Tuor je oženio Turgonovu kćer Idril s kojom je dobio Eärendila; Ulmo je Eärendilovu ženu Elwing izbavio iz pogibelji u lukama Siriona, omogućivši joj da Silmaril odnese mužu, što im je naposljetku omogućilo pristup Valinoru gdje su molili pomoć. Ulmo ih je branio i od vjerojatne Mandosove srdžbe.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enciklopedija Arde, članak o Ulmu (engl.) pristupljeno 13. kolovoza 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]