Valerijana

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Valerijana
156 Valeriana officinalis L.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Dipsacales
Porodica: Caprifoliaceae
Rod: Valeriana
Vrsta: V. officinalis
Dvojno ime
Valeriana officinalis
L. & Maillefer
Područje života
Podvrste

Valeriana officinalis subsp. collina (Wallr.) Nyman

Cvijet valerijane
Suhi korijen valerijane

Valerijana (odoljen; lat. Valeriana officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice kozokrvnica ili bazgovki (Caprifoliaceae), nekada uključivana vlastitoj porodici Valerianaceae (odoljenovke). Cvate ljeti bijelim ili ružičastim cvjetovima. Naraste do 2 metra visine. Ljekovito korijenje je razgranato i raste do dužine od 20 centimetara. Raste u cijeloj Europi, osim Portugala. Biljka je ljekovita. Listovi su nazubljeni i oni bliže korijenu se donekle razlikuju od onih pri vrhu. Cvjetovi mogu biti bijeli ili ružičasti. Valerijana cvjeta od srpnja do kolovoza. Sjeme sazrijeva od lipnja do rujna. Biljka dobro podnosi hladnu klimu.

Kemijski sastav[uredi VE | uredi]

Precizan kemijski sastav korjena valerijane i eteričnog ulja zavisi od nekoliko čimbenika: vrste valerijane, mjesta i vremena berbe i dijela korijena. Navedene vrijednosti su promjenljive. Tanji djelovi korijena sadrže, 1-2% eteričnog ulja (Valerianae aetheroleum). Deblji i stariji dijelovi korijena sadrže više izo-valerijanske kiseline.[1] Eterično ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat, slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neke složenije spojeve borneola s mravljom i Valerianae aetheroleumm kiselinom. U nekim proizvodnim serijama ustanovljeno je i prisustvo glikozida–valerozida, zatim tanina i saponina. Korijen i eterično ulje sadrže i manje količine organskih kiselina kao što su: palmitinska, mravlja, octena i jabučna.

Upotreba valerijane u medicini[uredi VE | uredi]

Valerijana je službena medicinska biljka prema farmakopeji bivše Jugoslavije, Njemačke i Velike Britanije, prvenstveno korijen (radix) i tinktura.[2][3] Valerijana se poglavito koristi za uspostavljanje živčane ravnoteže. Zbog kemijskog sastava, djeluje na središnji živčani sustav, smanjuje spazam mišićne mase, regulira rad srca, pojačava izlučivanje žuči. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Indikacije: holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija, hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slično.

Primjena u pučkoj medicini[uredi VE | uredi]

Pučki liječnici preporučuju valerijanu ženama u klimakteriju, te kod napadaja migrene i histerije. Koristi se u obliku čaja[4] za liječenje od alkoholizma. Ostale primjene u narodnoj medicini su identične primjenama u suvremenoj medicini.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Wilfort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.
  • Britanska farmakopeja: B.P.C(1934) i Brit.Herb.Pharm(1983)
  • The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.

Reference[uredi VE | uredi]

  1. Kemijski sastav valerijane
  2. Britanska farmakopeja: B.P.C(1934), Brit.Herb.Pharm(1983)
  3. The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.
  4. Čaj od valerijane

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Valerijana