Velika nagrada bratstva

Izvor: Wikipedija
Logo natjecanja

Velika nagrada bratstva (špa. Gran Premio de la Hermandad), također poznat i kao Carrera de la hermandad argentino-chilena (Utrka argentinsko-čilskog bratstva), tradicionalno je godišnje automobilističko natjecanje koje se održava na jugu Čilea i Argentine.

Održava se polovicom kolovoza od 1974. godine. Po vrsti je brzinski reli. Mjesto održavanje je Veliki otok Ognjene zemlje. Natječu se piloti iz Čilea i Argentine. Dionica koju spaja je Porvenir u Čileu s argentinskim Río Grandeom.

Vremenom se ovo pretvorilo u veliko i glavno športsko natjecanje na Ognjenoj zemlji. Održavalo se neprekidno, čak i za vrijeme Beagleov konflikt zbog kojeg su ove dvije države došle u neprijateljske odnose 1978. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Travnja 1974.: guverner čilske pokrajine Ognjene zemlje Uros Domic zajedno s predsjednikom Cluba de Volantes iz Porvenira Pedrom Vukasovicem kontaktirao je s predsjednikom Automóvil Cluba de Río Grande Víctorom Donosom i poveo zamisao.[1][2]

Izabrano je da nadnevak održavanja u vrijeme sredine kolovoza, u spomen osloboditelja obiju država, San Martína koji je poginuo na 17. kolovoza i O'Higginsa koji se je rodio 20. kolovoza. Nadnevak tako pada u zimsko vrijeme (na južnoj Zemljinoj polovici), što je izvrsno za vozače relija, zbog snijega i blatnih cesta što vozačima daje nove izazove.

Staza[uredi | uredi kôd]

Argentinska Ruta Nacional br. 3 dijelom čije se najjužnije dionice odvija ova utrka.

Utrka se odvija po posebno odabranim dijelovima argentinske nacionalne ceste Rute Nacional br. 3 te čilske državne ceste te manje poznatim lokalnim cestama. Od početne do završne točke ovog relija ima 413 km. Start je naizmjence u Porveniru i Río Grandeu. Dvije su etape: Porvenir - Río Grande ili Río Grande - Porvenir, ovisno o godini i povratak istom stazom. To traje dva dana. Sudjeluju vozači iz raznih naselja kao što su Punta Arenas, Porvenir, Puerto Natales, Tolhuin, Río Grande, Ushuaia, Río Gallegos, Río Turbio, Cameron, Cerro Sombrero i još neki vozači iz obiju zemalja. Za pripremu vozila povijesno to pada na pilota (binomio o Peña). Trka je stoga zahtjevna s vozačke i s gospodarstvene strane. No, strast vozača i gledatelja je u tom pravcu da je pravi motor samo onaj koji vozi svako izdanje relija.[3][4]

Natjecateljske kategorije[uredi | uredi kôd]

  • kategorija A: od 0 do 1000 cc.
  • kategorija B: od 1001 cc. do 1300 cc.
  • kategorija C: od 1301 cc. do 1600 cc.
  • kategorija D: od 1601 cc. do 2500 cc.
  • kategorija E: Inyección hasta 1600 cc.
  • kategorija F: Inyección hasta 2000 cc.
  • kategorija G: Integral Promocional.

Pioniri relija[uredi | uredi kôd]

Prvi vozači koji su se natjecali.

  • Argentina:

Nicolás Senkovic i Ema Villaroel na br. 101, Fiat 128; José Cabezas i Juan Gómez na br. 102, Fiat 128; Jorge Fuentes i Matilde Rogosic na br. 103, Fiat 128; Eduardo Carletti i Santiago Mussin na br. 104, Renault 12; Antonio Susñar i Lorenzo Melogno na br. 105, Fiat 128; Juan Maslov i José Cárcamo na br. 106, Renault 12; Ivo Milovic i Gustavo Álvarez na br. 201, Fiat Multicarga 1.6; Leoncio Sáenz i Ana de Sáenz na br. 202, Chevrolet Sedán; Celso Dib i Desenco Utrovisic na br. 204, Chevrolet Sedán; Mario Menéndez i Raúl Fernández na br. 208, Dodge 1500; Eduardo Silva na br. 209, Maveric 72; Juan Carlos Castillo i Roberto Servetto na br. 210, Fiat 125.

  • Čile:

Enrique Degrenade i Fernando San Pedro na br. 107, Citroën 3 CV; Simón Vukosic na br. 108, Austin Mini; Esteban Capkovic i Luis Kruman na br. 203, Ford Ranchero; Hugo Cuevas i Roberto Aqueveque na br. 205, Ford Falcon Ranchero; Goyco Maslov i Lorenzo Alasevic na br. 206, Mercedes Benz 220; Franklin Neira i Luis Saldivia na br. 207, Jeep Willys; Marcos Lausic i Eugenio Yasic na br. 211, Ford Ranchero; Víctor Cuevas na br. 212, Internacional.

Prvi pobjednici[uredi | uredi kôd]

Prvi su prvaci bili Nicolás "China" Senkovic iz Río Grandea u kategoriji A, dok je Goyco Maslov iz Porvenira bio prvak u kategoriji B. Na početku su bile samo dvije kategorije.

Prvi organizacijski odbor[uredi | uredi kôd]

  • za Club de Volantes de Porvenir:

predsjednik: Antonio Vukasovic Tomasovic; dopredsjednik: Pedro Rodríguez; tajnik: José López Cárdenas; rizničar: Víctor Valenzuela Leal; direktor: Marcos Vukasovic Balic; športski povjerenik: Félix Miranda; službeni liječnik: Juan Gross Mansilla; kronomjerač: Guillermo Beros Scholer; za odnose s javnošću: Félix España.

  • za Automóvil Club Río Grande:

predsjednik: Víctor Jesús Donoso; dopredsjednik: Antonio Susñar; tajnik: Francisco Rubén Agnes; protajnik: Roque Fernández; tajnik za spise: Leoncio Sáenz; rizničar: Roberto Servetto; prorizničar: Carlos Santana; 1. "vocal": José Luis Cabezas; 2. "vocal": Juan Maslov; 3. "vocal": Héctor Gutiérrez; 4. "vocal": Lorenzo Melogno; 5. "vocal": Carlos Brea; revizor : Luis Héctor Grieco i Miguel Ángel Castro.[5]

Copa Challenger[uredi | uredi kôd]

Pobjednici[uredi | uredi kôd]

Ovaj prestižni pehar dobivaju vozači koji su bili dobitnici tri puta uzastopno ili pet puta (bez obzira je li uzastopno ili ne).

  • 1983. - Jorge Recalde: osvojio 1981., 1982. i 1983.
  • Oreste Boniccioli: pet ne-uzastopnih pobjeda
  • 1993. - Daniel Preto: 1991., 1992. i 1993.
  • 1996. - Constante Moreno Preto: 1994., 1995. i 1996.
  • 2001. - Eduardo Carletti: pet ne-uzastopnih pobjeda
  • 2002. - Jorge Finocchio: 2000., 2001. i 2002.
  • 2003. - Pablo Capkovic: 2001., 2002. i 2003.[6]
  • 2007. - Gastón Bronzovich: 2005., 2006. i 2007.
  • 2012 - Daniel Preto: 2010., 2011. i 2012.

Sva izdanja[uredi | uredi kôd]

God. Sudj. Arg. Čil. Ime i pr. A B C D E F G
2011.[7] 194 131 63 Daniel Preto Oscar Franco Sandro Goich Jaime Ilevic Jorge Maslov Raúl Liscio Daniel Preto


2010.[8] 191 111 80 Daniel Preto Manolito González Patricio Gallardo Mariano Chebel Eduardo Mackay Dante Stork Daniel Preto Héctor Almonacid
2009. 172 101 71 Ángel Benítez Juan Villarroel Sandro Goich Rubén Mauro Ángel Benítez Matías Bitsch Jorge Finocchio
2008. Luis Senkovic Juan Villarroel Nolberto Sánchez Mariano Chebel Luis Senkovic Jorge Ivandic Jorge Guic Mauro Oyarzo
2007. 163 96 67 Gastón Bronzovich Andy Cárdenas Patricio Gallardo Luis Barría Gastón Bronzovich Ángel Benítez Jorge Finocchio
2006 . 155 89 66 Gastón Bronzovich Daniel Delich Goich Eduardo Filosa Gastón Bronzovich Ángel Benítez
2005. 179 116 63 Iván Cárdenas Luis Barría Alfio Cárcamo Eduardo Filosa Gastón Bronzovich Iván Cárdenas
2004. 129 84 43 Agustín Vidal Daniel Delich Pablo Sánchez Eduardo Mackay Agustín Vidal Jorge Finocchio
2003. 172 117 55 Ivon Roberts Pablo Capkovic Pablo Sánchez Ivon Roberts Daniel Torres Ricardo Castro
2002. 166 110 56 Gastón Bronzovich Pablo Capkovic Eduardo Carletti Gastón Bronzovich Jorge Finocchio Ariel Oliveto
2001. 151 119 32 Daniel Padín Pablo Capkovic Eduardo Carletti Luis Cuevas Jorge Finocchio Daniel Padín
2000. 148 103 45 Jorge Finocchio Juan Ojeda Rubén Mauro Luis Senkovic Jorge Finocchio
1999. 130 96 28 Moreno Preto Pablo Capkovic Ramón Benítez Luis Cuevas Moreno Preto
1998. 120 87 33 Horacio Zentner Fabián Villarroel Rubén Mauro Norberto Pavlov Horacio Zentner
1997. 66 56 10 Horacio Zentner Fabián Villarroel Pablo Marini Norberto Pavlov Horacio Zentner
1996. 55 42 13 José Viola Santiago Mansilla Moreno Preto Antonio Susñar José Viola
1995 57 44 13 Jackie Finocchio Silvio Oyarzo Moreno Preto Juan Bronzovich Jackie Finocchio
1994. 87 62 25 Moreno Preto Víctor Muñoz Moreno Preto Juan Bronzovich Félix España
1993. 91 74 17 Daniel Preto Nerio Sartini Gustavo Sommariva Daniel Preto Marcos Lausic
1992. 67 57 10 Daniel Preto Julián Castro Yanko Masle Daniel Preto
1991. Daniel Preto Raúl Muñoz Antonio Susñar Daniel Preto Ricardo Castro
1990. Eduardo Schipani Juan C. Kalazich Osvaldo Tomas Eduardo Schipani Teodoro Martinic
1989. Jorge Finocchio Jorge Manquemilla Julio Sarmiento Antonio Cuca Visic Jorge Finocchio Omar Nogar
1988 Sergio Bello Enrique Seoane Gustavo Sommariva Jorge Finocchio Oscar Ruiz Sergio Bello
1987. Alfredo Altamirano Enrique Seoane Víctor Muñoz Eduardo Schipani Alfredo Altamirano Oreste Bonicciolli
1986. Jackie Finocchio Héctor Díaz Juan Cano Eduardo Carletti Jackie Finocchio
1985. Jorge Recalde Mario Velázquez Iván Kusmanic Eduardo Carletti Jorge Recalde
1984. Jorge Recalde Ricardo Andhers Daniel Preto Jorge Recalde
1983. Jorge Recalde Oreste Bonicciolli Roberto Orellana Jorge Recalde
1982. Jorge Recalde Alberto Pérez Iván Kusmanic Jorge Recalde
1981. Jorge Recalde Oreste Bonicciolli Eduardo Carletti Jorge Recalde
1980. Francisco Paco Puget Jorge Fuentes Sergio Kuki Bello Francisco Paco Puget
1979. Ignacio Sundbland Oreste Bonicciolli Roberto Orellana Ignacio Sundbland
1978. Sergio Violic Roberto Orellana Nicolás Senkovic Sergio Violic
1977. Moreno Preto Héctor Perrone Ruggero Preto
1976. Eduardo Carletti Mario Velásquez Eduardo Carletti Juan C. Cabrera
1975. Ivo Milovic Nicolás Senkovic Ivo Milovic
1974. 20 Nicolás Senkovic Nicolás Senkovic Goyco Maslov

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Gonzalo Cornago, Especial para La Nación. La pasión permanece intacta. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2021. Pristupljeno 25. svibnja 2012. Nepoznati parametar |idioma= zanemaren (prijedlog zamjene: |language=) (pomoć); Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć); Nepoznati parametar |editorial= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |fecha= zanemaren (prijedlog zamjene: |date=) (pomoć)
  2. ↑ Fin del Mundo, Tierra del Fuego. Gran Premio de la Hermandad Argentino-Chileno. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2008. Pristupljeno 25. svibnja 2012. Nepoznati parametar |idioma= zanemaren (prijedlog zamjene: |language=) (pomoć); Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  3. ↑ La Opinión Austral. Ahora son casi doscientos los inscriptos para el "Gran Premio de la Hermandad". Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2016. Pristupljeno 25. svibnja 2012. Nepoznati parametar |idioma= zanemaren (prijedlog zamjene: |language=) (pomoć); Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć); Nepoznati parametar |editorial= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |fecha= zanemaren (prijedlog zamjene: |date=) (pomoć)
  4. ↑ La Opinión Austral. Jorge Finocchio, rey de la nieve y el hielo. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2016. Pristupljeno 25. svibnja 2012. Nepoznati parametar |idioma= zanemaren (prijedlog zamjene: |language=) (pomoć); Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć); Nepoznati parametar |editorial= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |fecha= zanemaren (prijedlog zamjene: |date=) (pomoć)
  5. ↑ GPH - Gran Premio de la Hermandad.com. Las primeras comisiones directivas (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2009. Pristupljeno 25. svibnja 2012. Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  6. ↑ Provincia 23. Recorriendo los orígenes y la historia del Gran Premio de la Hermandad Nepoznati parametar |idioma= zanemaren (prijedlog zamjene: |language=) (pomoć); Nepoznati parametar |editorial= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  7. ↑ GPH2011: Completísimo informe y resultados oficiales. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 25. svibnja 2012. Nepoznati parametar |editorial= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  8. ↑ Motores Fueguinos. Gran Premio de la Hermandad 15-Ago-2010.Imparable. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 13. kolovoza 2021. Nepoznati parametar |fechaacceso= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Velika_nagrada_bratstva&oldid=6518435"