Vinijoga

Vinijoga je sustav i pristup vježbanju hatha joge prema tradiciji T. Krishnamacharye, najznačajnijeg suvremenog učitelja joge od kojega potiče niz popularnih škola, te njegovog sina T.K.V. Desikachara. Vinijoga tradiciju posebno ističe individualno osmišljena praksa s visokim stupnjem prilagodbe u programima zbog čega je vrlo česta u terapijskoj primjeni joge.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Izraz vinijoga dolazi od sanskrtskih riječi viniyuj (koristiti, primijeniti, činiti) i joga te upućuje na davanje osobitog naglaska na sistematičan i planski pristup praksi prema individualnim karakteristikama i potrebama. Možemo ga prevesti kao "ispravna primjena joge" "odgovarajuća metodologija joge".

Povijest[uredi | uredi kôd]

Povijest vinijoge je neraskidivo vezana uz život T. Krishnamacharye i njegov osobni razvojni put. Posebno uz drugu fazu u podučavanju kada se preselio u Chennai te jako prosirio lepezu studenata najrazlicitijeg porijekla i interesa. Mnogi od njih su imali zdravstvene probleme te je kroz prilagodljivi pristup jogi i vrlo dobro poznavanje ajurvede uskoro postao popularan kao iscjelitelj. Naziv vinijoga za takav pristup počeo je koristiti njegov sin koji je uz očevu pomoć pokrenuo i danas najznačajniji institut vinijoge, Krishnamacharya Yoga Manidiram. Uz njega stil predvodi najdugovječniji Krishnamachariyin ucenik, S. Ramaswami, a vrlo je popularan i G. Kraftsow, osnivač Americkog vinijoga instituta. G. Desikachar je vremenom napustio korištenje naziva vinijoga kao protest trendu komercijalizacije joge u vidu različitih brandiranih stilova koji su prvenstveno suvremeni zapadni tržišni proizvod, no termin koji je odavno zaživio gotovo svi drugi učitelji tradicije nastavljaju koristiti.

Posebnosti[uredi | uredi kôd]

Vinijoga koristi uobičajene hatha joga alate (asana, pranajama, bandha, meditacija isl.), no kao i svaki stil u tome ima određene posebne naglaske i prednosti, a to je u ovom slučaju prije svega individualna pristup i individualno osmišljena praksa. Zbog toga je u vinijogi puno češći rad s jednim učenikom ili manjim grupama nego je to slučaj u drugim stilovima, a mnogi učitelji odabiru i isključivo individualan rad.

Budući da je pristup individualan praksa se može razlikovati te je moguće pronaći karakteristike različitih stilova. Vježbanje asana tako može biti i dinamično i statično. Ako je dinamično može biti i sekvencijalno (vinjasa) i repetitivno i tome slično. Ipak se, srodno nekim drugim stilovima koji izvor imaju u T. Krishnamacharyi, velika pažnja u većini slučajeva poklanja disanju prilikom vježbanja asana, a napredniji učenici ih često kombiniraju i s bandhama te se u konačnici vježbanje asana pojmi kao ekstenzija vježbi disanja i usmjeravanja prane.