Meditacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Budistički svećenik u trenutku meditacije

Meditacija (prema latinskom meditatio, razmišljanje, udubljivanje, usredotočenje) je duhovna vježba u kojoj meditant svoju pažnju sistematično i planski usmjerava prema određenom sadržaju. To je vrlo sirok i labavo definiran pojam koji obuhvaća značenja od intelektualnog promišljanja neke teme preko religijskih kontemplativnih praksi do onih samoanalitičnih i dekonstrukcijskih. U svim tim znacenjima postoji u gotovo svim razvijenim kulturama, a danas se u javnoj svijesti i svakodnevnom govoru sve vise poistovjećuje sa kontemplativnim praksama proizašlima iz istočnih religija.

Metode i ciljevi kontemplativnih praksi vrlo su različiti. U tradicionalnim religijskim okvirima ovise o filozofsko-teološkom zaleđu pojedine vjerske skupine, a u moderna se vremena sve vise koristi u rekreativne, samoterapijske i terapijske svrhe.

U kršćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanje čovjeka od ovozemaljskog, što mu omogućava da stvari sagledava sa stajališta vječnosti (sub specie aeternitatis). Prema Tomislavu Ivančiću meditacija je jedan od oblika molitve. U ovom smislu put do Boga obično započinje čitanjem Biblije (lectio) i molitvom naglas (oratio), ili unutarnjim razmatranjem.

Tehnike[uredi VE | uredi]

Postoji nepregledan broj različitih meditativnih tehnika. Razlikuju se po tradicionalnoj vjerskoj pozadini, prema namjeni, i po uputama pojedinih učitelja ili iscjelitelja.

Tehnike meditacije se mogu podijeliti u dvije kategorije:

  • fizički pasivna meditacija, s koncentracijom na samu duhovnu djelatnost
  • meditacija u sklopu neke izvanjske aktivnosti

Možemo ih također podijeliti na:

  • vježbe koncentracije - aktivnu fokusiranu vježbu, tu po karakteru možemo uvrstiti i teističke devocijske prakse (fokusiranost na Boga ili božanstvo)
  • prakse relaksacije - pasivnu prijemčivu vježbu
  • prakse uvida - nepristrano samopromatranje sa ciljem boljeg razumijevanja unutarnjih psiholoških procesa ili pokušaj stjecanja uvida u razne duhovne "misterije"

Također ih možemo podijeliti i na:

  • religijske
  • filozofske i metafizičke (nerelgijske)
  • sekularne

U sekularnim okvirima postoji niz istraživanja koja pokazuju korist meditacije po psihofizičko zdravlje pojedinca, a koristi se i u sklopu nekih terapijskih postupaka, posebno u posljednjoj generaciji kognitivno-bihevioralnih pravaca psihoterapije. No postoje i dokumentirana negativna iskustva i pogoršanja kod nekih pojedinaca.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Opća enciklopedija JLZ svezak 5. L-Nigh, Zagreb 1979.
  • Putovanje prema unutra Dina Linda Veronika Biobil, Split, 1998. ISBN 953-6454-00-9

Vidi[uredi VE | uredi]


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]