Vojna ljekarna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vojna ljekarna ili vojna apoteka (grč. ἀποθήκη, apoteka, skladište, spremište) je zdrastvena ustanova koja je bavi farmaceutskim uslugama kao što su nabava, izrada te ispitivanje lijekova i drugih sanitetskih materijala. Osim toga apoteka njima opskrbljava stanovništvo i druge zdravstene ustanove.

Uloga vojne ljekarne[uredi VE | uredi]

Vojna apoteka je sanitetska ustanova za nabavku, izradu i ispitivanje lijekova i drugog sanitetskog materijala kojim opskrbljuje jedinice i vojne sanitetske ustanove (bolnice, ambulante i dr.) i pripadnike vojske, a u miru i članove njihovih obitelji. Mirnodopske i ratne vojne apoteke nalaze se u sastavu određenih sanitetskih ustanova i jedinica ili funkcioniraju kao samostalne ustanove. Između pojedinih vrsta mirnodopskih i ratnih vojnih ljekarni postoje razlike u pogledu zadataka, obima i uvjeta rada, strukture osoblja, opreme i rezervi sanitetskog materijala kojima raspolažu. U nekim vojskama (Francuska, SAD) vojne ljekare izdaju samo lijekove, a opskrbu ostalim sanitetskim materijalom obavljaju drugi organi (grane) sanitetske službe.

Povijesni razvoj[uredi VE | uredi]

Već u najstarijim vremenima ljekarnici su pratili vojske s malim priručnim apotekama. Prve vojne apoteke ustrojavaju se 1427. u Brandenburgu i 1487. u španjolskoj vojsci. Međutim, sve do 18. stoljeća broj vojnih ljekarni je veoma mali, u mnogim vojskama ih i nema.

Od 18. do 20. stoljeća[uredi VE | uredi]

U ruskoj vojsci uvodi ih Petar I. Veliki, u svaku diviziju po dvije, a u armiji jednu poljsku ljekarnu. U Njemačkoj, na osnovu Pravila o pruskim poljskim bolnicama iz 1787., poljske apoteke s potrebnim stručnim osobljem i sredstvima formirane su u sastavu svih bolnica. Sličan tip ljekarne (Feldapotheken) oformljen je i u austrougarskoj vojsci, s tim što su apoteke u Vojnoj krajini potpale su pod vojno zapovjedništvo u Zagrebu. U Kneževini Srbiji,1836. godine je u Kragujevcu otvorena Dvorska i vojna ljekarna, a 1862. u sastavu Glavne vojne bolnice u Beogradu osnovana je prva bolnička ljekarna.

Od druge polovice 19. stoljeća pa do Prvog svjetskog rata, a naročito u ratu, broj vojnih apoteka povećan je gotovo u svim vojskama. U francuskoj vojsci ima ih svaka divizija, u austrougarskoj su formirane i u garnizonima, a po uzoru na francusku vojsku. U srpskoj vojsci, poslije reorganizacije na Krfu (Κέρκυρα), ustrojene su ljekarne u divizijama, armijskim poljskim bolnicama i rezervnim vojnim bolnicama.

Medicniski tehničari američke 332. Ekspedicijske medicinske skupine u Joint Base Balad, Irak

20. stoljeće[uredi VE | uredi]

Poslije Prvog svjetskog rata u većini vojski formirane su vojne apoteke u bolnicama svih vrsta. U Kraljevskoj jugoslavenskoj vojski, npr. postojale su ljekarne u sastavu stalnih i privremenih bolnicama. U većim bolničkim ljekarnama stručni rad širi se i na medicinsko-biokemijska, bromatološka i toksikološko-kemijska ispitivanja.

Tijekom Drugog svjetskog rata na području obuhvaćenom NOB-om prva vojna ljekarna pokrenuta je tijekom srpnja 1942. u selu Stabni, oko 8 km zapadno od sela Plužina (Apoteka Vrhovnog štaba) a već u rujnu, Statutom sanitetske službe NOV i POJ, propisuje se njihovo uvođenje i u ostale jedinice. Od 1943. formiraju se bolničke, teritorijalne (vojna područja) i druge ljekarne, a u brigadama i odredima ustrojene su priručne apoteke.

Poslije Drugog svjetskog rata u pogledu funkcioniranja vojne farmaceutske službe učinjene su mnoge promjene u odnosu na ranija razdoblja. Mirnodopske vojne ljekarne zadržavaju raniju namjenu i organizacijsku strukturu, ali je zato povećan broj drugih vrsta apoteka i proširena njihova djelatnost. U sastavu stalnih vojnih bolnica i ambulanti, ljekarne su formirane kao zasebne organizacijske jedinice, a u teritorijalnim organima (područja, okruzi, garnizoni) kao samostalne sanitetske institucije. Zbog ograničenih mogućnosti izrade lijekova, mnoge vojske predviđaju da u ratnim uvjetima umjesto ratnih vojnih apoteka formiraju u operativnim jedinicama posebni odjeli za sanitetsku opskrbu koji bi izdavali gotove lijekove. Ratne vojne apoteke zadržale bi se, uglavnom, u određenim sanitetskim ustanovama operativne vojske i, posebno, kao vojnoteritorijalne ljekarne.

Vrste vojnih ljekarni[uredi VE | uredi]

Prema pripadnosti, strukturi, zadacima, vrsti i obimu stručnog rada, u suvremenim vojskama postoji više vrsta vojnih ljekarni:

  1. Ljekarne jedinica operativne vojske (divizija, brigada) opskrbljuju sanitetskim materijalom svoje jedinice, divizijsku (brigadnu) sanitetsku ustanovu i lica iz svog sastava. U divizijama (brigadama) gdje ne postoje formacijske apoteke, njihovu funkciju u miru obavljaju teritorijalne (garnizonske) vojne ljekarne, a u ratu formacijske jedinice za sanitetsku opskrbu (npr. Section de ravitaillement sanitaire u francuskoj, a Division Medical Supply Section u armiji SAD). U pukovnijama i nižim jedinicama ne postoje formacijske ljekarne u miru i u ratu, već samo određene količine lijekova i drugog sanitetskog materijala kojim rukuju ljekarnici, farmaceutski tehničari ili drugo srednje medicinsko osoblje.
  2. Brodska ljekarna je priručno skladište lijekova i ostalog sanitetskog materijala za prvu pomoć i liječenje oboljelih i povrijeđenih članova posade. Pripada većem plovnom objektu koji ima brodsku bolnicu ili ambulantu. Radi osiguranja lijekova u slučaju oštećenja pojedinih dijelova broda, brodske apoteke na ratnim brodovima smještaju se u dva ili više skladišta, a lijekove, zavoje i drugi sanitetski materijal čuvaju u tipiziranoj ambalaži.
  3. Bolnička ljekarna je organizacijski dio bolnice sa zadatkom da opskrbljuje sve njezine dijelove materijalom za zbrinjavanje povrijeđenih i oboljelih te je opremljen za laboratorijski rad. U tim apotekama stručni farmaceutski rad zastupljen je u većem opsegu (izrađuju se galenski pripravci, sterilne otopine i dr.). Veće bolničke ljekarne u miru imaju i posebnu galenski laboratorij i laboratorij za kontrolu lijekova. Rad i struktura bolničkih apoteka u ratu zavisi od zadataka i uvjeta u kojima radi ustanova u čijem se sastavu ona nalazi.
  4. Garnizonska ljekarna opskrbljuje lijekovima i sanitetskim materijalom ambulantu i jedinice garnizona, a u miru i pripadnike vojske i članove njihovih obitelji.
  5. Teritorijalna ljekarna (vojnog okruga, područja i dr.) opskrbljuje sanitetskim materijalom vojnosanitetske ustanove i jedinice koje su joj dane na opskrbu, a po potrebi obavlja funkciju i garnizonske apoteke. U nekim vojskama (SAD i Francuske) teritorijalne ljekarne su viši tip apoteka, jer, osim opskrbe one proizvode i ispituju lijekove.
  6. Priručna ljekarna je specijalno odabran i upakiran asortiamn lijekova i drugog sanitetskog materijala, namijenjen, prvenstveno za ukazivanje prve pomoći pojedincu ili grupi (posadi) Postoje, npr. priručne apoteke za letačko osoblje, posade manjih brodova, čamaca, motornih vozila, tenkova, padobrance i dr.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • ”Apoteka”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 186.
  • G. Gillyboeuf, Le Service de Santé des Armées, Paris, 1965.