Vrlo veliki teleskop

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Najveći teleskop na svijetu je europski Vrlo veliki teleskop (VLT) u Čileu. Čine ga četiri 8,2 m teleskopa.
Laser se koristi za tehniku adaptivne optike (pobudeni atomi natrija u Zemljinoj atmosferi stvaraju umjetnu zvijezdu).
Unutrašnjost jednog od teleskopa (Antu).

Vrlo veliki teleskop ili VLT (engl. Very Large Telescope) je najveći optički teleskop na svijetu, smješten u Čileu, u pustinji Atacama. Čine ga četiri 8,2 m teleskopa - svaki milijardu puta snažniji od ljudskog oka. Povezani računalom, teleskopi skupe toliko svjetlosti koliko i jedno zrcalo od 16,4 m . Kad se povežu s tri druga teleskopa od 1,8 m Europskog južnog opservatorija (ESO), njima se može vidjeti mnogo pojedinosti na nebu (npr.: astronaut koji hoda Mjesečevom površinom). [1]

Najzanimljivije poboljšanje kvalitete (i povećanja) slike dobije se kada više teleskopa promatra isti svemirski objekt. Ta tehnika nazvana je optička sinteza ili interferometrija. Postoji više tehnika interferometrije:

  • VLA (engl. Very Large Array): interferometrijski sustav s velikim brojem antena, tj. nizom radio teleskopa manjih promjera. Antene mogu biti međusobno fizički povezane. Razlučivost (rezolucija) sustava je između 0,13" i 2".
  • VLBA (engl. Very Long Base Array): interferometrijski sustav vrlo duge baze. Tako se američki VLBA niz sastoji od 10 identičnih 25 metarskih radio teleskopa, raspoređenih od Havaja, uzduž američkog teritorija do Djevičanskih otoka. Razlučivost sustava je do 0,0002".
  • VLBI (engl. Very Long Baseline Interferometry) ili dugobazična interferometrija: interferometrija vrlo dugih baza. Međusobna udaljenost radio teleskopa može biti i nekoliko tisuća kilometara.

Osnovni podaci[uredi VE | uredi]

Vrlo veliki teleskop je trenutno najproduktivniji i najmoćniji astronomski opservatorij na planetu, koji se nalazi na platou Cerro Paranal, na visini od 2400 metara. VLT se sastoji od četiri glavna teleskopa, promjera primarnog ogledala od 8,2 metra i od četiri pomoćna, pokretna teleskopa, promjera 1,8 metara. S obzirom na njegov naučni značaj i svojstva, godišnje se dobija 4-6 puta više zahtjeva za korištenje VLT-ija od broja rasploživih sati. [2]

Iako promatrano u okvirima veličine primarnog ogledala VLT nije ništa posebno (Gran Canaria teleskop 10,4 m, Keck observatorij 10 m), njegova prednost u odnosu na druge je ta što se pojedinačne teleskopske jedinice mogu složiti u interferometar, pružajući astronomima mogućnost promatranja neba do najsitnijih detalja, kao da ga promatraju kroz mnogo veći teleskop. Individualni teleskopi mogu biti složeni u grupu od dva ili tri, ali i da budu korišteni pojedinačno, što je u najvećem broju promatranja i slučaj.

Za svaki interferometar veoma je bitna udaljenost na koju možemo postaviti teleskope i što je ta udaljenost veća, to je učinak snimanja bolji. Maksimalna udaljenost za VLT iznosi 200 metara, dok za Keck opservatorij na Havajima, također jedan od vodećih opservatorija, ta udaljenost iznosi 85 metara. Kada se koristi kao interferometar, VLT daje i do 25 puta kvalitetniju sliku, a svjetlosni zraci prikupljeni pojedinačnim teleskopima složu se u podzemnom sistemu tunela, u kojima se nalaze veoma složeni sustavi optike. Na taj način pomoću interferometra dobijamo konačnu sliku.

Četiri glavna teleskopa su dobila ime po čileanskim nazivima (Mapuche) za Sunce, Mjesec, najpoznatije južno zviježđe Južni križ i Veneru: Antu, Kueyen, Melipal i Yepun. Imena su izabrana tokom natječaja koji je bio raspisan u osnovnim školama širom Čilea.

Također, VLT je opremljen s oko 15 naučnih mjernih instrumenta, za čiju izradu su korištene posljednje tehnologije. Iako Gran Canaria teleskop i dva Keck teleskopa imaju veće primarno ogledalo od VLT-ja, uz sve prateće naučne instrumente, kao i uz jedinstvenu mogućnost slaganja pojedinačnih teleskopa u interferometar, VLT je najmoćniji optički teleskop kojim raspolažemo. Bitno je napomenuti da opseg VLT-jevog snimanja obuhvata i ultraljubičastu (ultraljubičasta astronomija), ali i infracrvenu svjetlost (infracrvena astronomija), koja nam o svemiru otkriva mnogo više od vidljive svjetlosti.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "The Very Large Telescope", publisher=ESO, 2011.
  2. [2] "The Very Large Telescope — The World’s Most Advanced Visible-light Astronomical Observatory handout", publisher=ESO, 2011.