Mapuche

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Machi, šamanke iz plemena Mapuche
Mapuche muškarac
Mapuche žena.
Mapuche zastava

Mapuche, najznačajnije i najbrojnije pleme iz grupe Araukanaca nastanjeno u Čileu (Valle Central) i Argentini. Proučavao ih je hrvatski antropolog, filolog, civilni inženjer, povjesničar, filozof, istraživač i humanist Ivan Benigar,[1] koji je napisao rječnik njihovog jezika, i dobio nadimak "bijelog poglavice Mapuche Indijanaca".

Ime[uredi VE | uredi]

Ime mapuche dolazi od riječi 'mapu' (tierra; zamlja) i che (gente; ljudi); odnosno gente de la tierra (=narod zemlje). Naziv Mapuche u suvremeno se vrijeme koristi da označi sva ostala srodna plemena porodice Araucanian.

Mapuche teritorij

Jezik[uredi VE | uredi]

Mapuche jezik, mapudungun, član je porodice Araucanian.

Povijest[uredi VE | uredi]

Mapuche zauzimaju središnje područje Araukanije i to od rijeke Bío Bío na sjeveru pa na jug do iza rijeke Toltén i narod su srodan plemenima Picunche koji živ od njih na sjeveru i Huilliche, koji žive njima na jugu. Najsnažniji među svim araukanskim plemenima, oni brane svoj teritorij od invazije bijelaca, sve do 1880-1882, kada su konačno poraženi i smješteni po malenim rezervatima nastalim na obiteljskom temelju. Znatan dio ih se iseljava i u Argentinu, gdje još imaju potomaka. Njihovim tradicionalnim agrarnim kulturama (kukuruz, grah, krumpir i quinoa), treba danas pridodati i pšenicu ječam i zob, kao i uzgoj stada konja, goveda i ovaca. Mladi Mapuči danas neprestano napuštaju svoje malene rezervate i odlaze na rad i u škole u Čileu i Argentini. Njihov broj u 21. stoljeću iznosi oko 1,400,000.

Život i običaji[uredi VE | uredi]

Mapuche su bili agtrikulturan narod koji je isprva bio pod utjecajem kulture Inka, a kasnije i Španjolaca. Uz ratarstvo poznavali su i obrte kao lončarstvo, tkanje i prerađivanje kovina. Duhovna kultura bogata je mitovima i raznim fantastičnim bićima koja 'preživljavaju' kroz usmenu predaju, a posvećene su poglavito magiji. Vjerovali su u vrhovno biće Guinechén, gospodara koji upravlja prirodnim silama i daje život ljudima i životinjama. Mitologija je naravno i pod utjecajem pristiglih Španjolaca, pa je danas više nemoguće sve razlučiti što pripada izvorno Araukancima, a što je došlo pod utjecajem Inka i Španjolaca. Tu su još Guecefü, čije porijeklo nije utvrđeno, i kojemu su se priređivali zastrašujući magijski obredi. Bog Pillan, bio je uzročnik raznih katastrofa, kao što su poplave i vulkanske erupcije. Mapuči poznaju i cijeli niz raznih čudovišta iz pučkih priča. Tu treba spomenuti ljudoždersku sipu poznatu kao Cuero, sipu Trelquehuecuve, vrstu cuera koji se sunča na obalama i ubija sve što joj se približi. Huecú je još jedna vrsta sipe, što u njihovim pričama živi u jezerima, te odvlači ljude u dubinu i proždire. ostala bića iz mašte su Huallepén, vodozemac sa telećom glavom; Camahueto, divovski morski konjic Chilote Indijanaca; Chonchon, čudovište oblika ljudske glave, dugih ušiju, koji po noći oblijeće oko kuća bolesnika. Njegov krik znak je smrti. Šamanski obredi provodili su se javno, a šamanizam je duboko ukorijenjen među njima. Šaman je upućen u stvari kao što je liječenje bolesti i dozivanje kiše. Kao uzrok bolesti navodi se ili opsjednutost kakvim zloduhom ili prodorom stranog tijela, što može dovesti do gubitka duše. Šaman je u vezi sa nadnaravnim bićima koji mu daje snagu da otjera zlog duha, a može mu pomoći u duh nekog mrtvog šamana. Šaman Araukanaca skloni su zanosu, danas su to dosta često žene, a kao i kod sibirskih Čukča ili sjevernoameričkih Illinoisa, šaman-machi, bio je homoseksualac koji je mogao imati i muža. Prilikom posvećenja šamana, i učitelji i neofiti bosonogi gaze po vatri bez ikakvih tragova opeklina, a prema Rosalesu u 'Historia general del regno de Chile' , u svesku i na 168 stranici se navodi kako učitelj probada neofita štapom koji mu izlazi kroz hrptenicu, bez tragova boli i krvi. Nešto slično nalazimo i kod derviša (vidi), koji se za vrijeme transa bez tragova boli i krvi probadaju noževima i drugim oštrim predmetima.

Tradicionalna Mapuche-kuća je ruca ili ruka (vidi), drvena koliba prekrivena slamom, u španjolsko doba, bijahu dosta udaljene jedna od drugih, no kasnije zbog ratnih uzroka počinju stvarati manja sela, okružena i zaštićena palisadama. U stara vremena tradicionalna odjeća je vunena chamal za muškarce i küpam ili quipan za žene, crne tunike kojim se opaše tijelo. Küpam Mapučkinje iznad jednog ramena pričvrste iglom, prolazi ispod drugog ramena i visi do stopala. Ramena su prekrivena šalom i na prsima pričvršćen srebrnim tupu-om (vidi), iglom za pričvršćivanje šala. Srebrni ornamenti su veoma omiljeni kod žena, napose prilikom raznih festivala.

U analizi čilskih vrsta obitelji, razlikuje se četiri vrste: mapucheanska, hrvatska, židovska i europljanska.[2][3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HIC Hrvati izvan domovine
  2. El Canillita Digital Gaspar Glavich: La familia en Chile: de los Mapuches a los croatas, los judíos y los europeos (vrsta obitelji u Čileu: mapucheanska i hrvatska, židovska i europska)
  3. Tipos de familia en Chile: De los mapuches a los croatas, los judíos y los europeos (vrsta obitelji u Čileu: mapucheanska i hrvatska, židovska i europska) (Page white acrobat.png(PDF)) (poveznica neaktivna)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Jaña D.; Las estructuras religiosas Mapuche-Pehuenche y su influencia en las acciones locales, Abisua, Panama, febrero ’98.
  • Faron, Louis (1968). The Mapuche Indians of Chile. New York: Holt, Rinehart & Winston.
  • Cooper, John (1946). "The Araucanians." In Handbook of South American Indians, edited by Julian Steward. Vol. 2, The Andean Civilizations, 687-766. Bureau of American Ethnology Bulletin 143. Washington, D.C.: Smithsonian Institution

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]