Werwolf
| Werwolf | |
|---|---|
 Simbol organizacije "Werwolf" | |
| Aktivna | 14. rujna 1944. – 5. ožujka 1946. |
| Država |  Treći Reich
|
| Odanost | SS |
| Grana | dio Waffen SS |
| Vrsta | lako pješaštvo, specijalne postrojbe |
| Uloga | gerilsko ratovanje, atentati, diverzije i sabotaže ustanak i pokret otpora (poslije kapitulacije Trećeg Reicha) |
| Veličina | 5000 vojnika (planirano) |
Werwolf (hrv.: "Vukodlak") je zajednički naziv za specijalne vojne i paravojne nacističke postrojbe Trećeg Reicha osnovane pred kraj Drugog svjetskog rata čiji su pripadnici imali zadatak izvoditi gerilske operacije na područjima Njemačke pod savezničkom okupacijom.[1] Plan, čiji je formalni naziv bio Unternehmen Werwolf (hrv.: "Operacija Vukodlak"), je u ljeto 1944. i 1945. osmislio Reichsführer SS-a Heinrich Himmler, naloživši SS-obergruppenführeru Hans-Adolf Prützmannu da stvori snage od 5000 ljudi koje bi činili dobrovoljci iz redova SS-a i Hitlerjugenda.[2] Javnost je za te formacije prvi put čula u ožujku 1945. kada je njemački ministar propagande Joseph Goebbels u obraćanju preko radija pozvao svoje sunarodnjake da se Saveznicima, poput "vukodlaka", suprotstave do smrti, te stvorio dojam da se pod tim imenom krije široki i dobro pripremljeni pokret otpora. U stvarnosti Werwolf nikada nije bio zamišljen s tom ulogom, s obzirom da se nacističko vodstvo sve do samog kraja rata nije uopće moglo pomiriti s porazom i formalnim nestankom vlastitoga režima. Kaos u posljednjim mjesecima i bojazan da bi inzistiranje na takvoj strategiji bilo shvaćeno kao izdajnički defetizam u mnogo čemu su ograničili organizaciju i resurse Werwolfa. Usprkos tome, pripadnicima Werwolfa su se pred kraj i nakon rata pripisivale sabotaže, diverzije, napadi na savezničke vojnike i atentati na njemačke političare i službenike koji su surađivali s okupacijskim vlastima. Najpoznatiji primjer je atentat na Franza Oppenhoffa, gradonačelnika Aachena kojega su američke savezničke postrojbe postavile na taj položaj.[3] Oni su često služili kao povod za odmazdu nad njemačkim stanovništvom od strane savezničkih postrojbi, zbog čega su skupine Werwolfa vrlo brzo izgubile potporu među od ratom umornim Nijemcima i bile marginalizirane. Smatra se da su do kraja 1946. godine prestale postojati kao ozbiljna prijetnja savezničkim vlastima i javnoj sigurnosti tijekom savezničke okupacije Njemačke. Werwolf je u kasnijim desetljećima postao čest motiv u djelima popularne kulture gdje je opisivan kao mnogo šira, učinkovitija i opasnija organizacija nego što je u stvarnosti bio.
Neuspjeh Werwolfa da se suprotstavi savezničkoj okupaciji je početkom 2000-ih u SAD-u i šire često korišten kao argument za okupaciju Iraka, odnosno tvrdnju da će nakon vojnog sloma Husseinovog režima brzo zavladati mir, te da se američke i savezničke trupe neće morati brinuti o pobunjenicima.[4]
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mazower, Mark (2008.) Hitler's Empire: How the Nazis Ruled Europe Penguin Press HC. p. 546, ISBN 978-1594201882
- ↑ Trevor-Roper Hugh (1995) [1947] The Last Days of Hitler (Seventh Edition) London: Pan Books. str. 40. – 42. ISBN 978-1-4472-1861-6
- ↑ Rempel, Gerhard. 1989. Hitler's Children: The Hitler Youth and the SS. UNC Press. str. 244. ISBN 0-8078-4299-0
- ↑ Carafano, James. 23. rujna 2003. A Phony 'Phony History'. Heritage Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2009. Pristupljeno 8. srpnja 2008.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Biddiscombe, Perry. 1998. Werwolf!: The History of the National Socialist Guerrilla Movement, 1944–1946. University of Toronto Press. str. 464. ISBN 978-0-8020-0862-6CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Review of Werwolf! The History of the National Socialist Guerrilla Movement, 1944–1946 Canadian Journal of History, Dec 1999 by Lawrence D Stokes