Wikipedija:Izabrani članci/31, 2009.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vinodolski zakonik, 1288.

Hrvatski jezik je skupni naziv za standardni jezik Hrvata, i za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime govori oko 7 milijuna ljudi, poglavito Hrvata. Hrvatski jezik spada među južnoslavenske jezike. S njima pripada široj zajednici slavenskih jezika, a svi zajedno ulaze u indoeuropsku jezičnu porodicu.

Hrvatski je službeni jezik Republike Hrvatske i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine, jedan od sedam službenih jezika AP Vojvodine (Srbija), kao i jedan od službenih jezika Crne Gore. Osim toga, hrvatski jezik priznat je kao službeni jezik u pojedinim općinama u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland), međutim, tu je riječ o posebnom jeziku iseljenih Hrvata.

Govorni jezik čini sustav od tri narječja: štokavskoga, kajkavskoga i čakavskoga. Hrvatski standardni jezik temeljen je na novoštokavskome ijekavskome narječju zapadnoga tipa, uz utjecaj ostala dva narječja, prvenstveno u leksiku.