Wolfsangel
Wolfsangel (hrv. „vučja udica”), na francuskom le crampon, jest heraldički simbol raširen u dijelovima Njemačke, Nizozemske i istočne Francuske inspiriran srednjovjekovnim europskim zamkama za vukove koje je činila metalna kuka u obliku slova Z (također zvana Wolfsangel ili crampon) obješena na lanac i spojena na metalnu šipku u obliku polumjeseca (njem. Wolfsanker, fr. hameçon).[1]
Na stilizirani simbol u obliku slova Z, koji se naziva i Doppelhaken (hrv. „dvostruka kuka”), može biti dodana i središnja vodoravna crta koja tako čini simbol Ƶ, a koji se može obrnuti i/ili rotirati. Wolfsangel se ponekad pogrešno smatra drevnom runom zbog svoje sličnosti s pseudorunom gibor od armanenskih runa Guida von Lista.[2]
Wolfsangel je postao ranim simbolom njemačke slobode i neovisnosti nakon što je usvojen kao amblem u raznim seljačkim pobunama u 15. stoljeću, a često se koristio i u Tridesetogodišnjem ratu u 17. stoljeću. U predratnoj Njemačkoj, zanimanje za Wolfsangel ponovno je oživljeno popularnošću romana Der Wehrwolf njemačkog pisca Hermanna Lönsa iz 1910. godine, koji prati heroja u Tridesetogodišnjem ratu.
Simbol Ƶ je kasnije usvojila Nacistička stranka, a koristile su ga razne jedinice njemačkog Wehrmachta i SS-a poput 2. SS oklopne divizije „Das Reich” i Waffen-SS divizije „Landstorm Nederland”.[3] Židovska nevladina udruga Anti-Defamation League (ADL) sa sjedištem u New Yorku, kao i drugi, označila je simbol Ƶ kao neonacistički simbol i simbol mržnje.[4]
Podrijetlo[uredi | uredi kôd]
.jpg)
Wolfsangel je bio srednjovjekovni alat za lov na vukove raširen u Njemačkoj, sjeveroistočnoj Francuskoj i Nizozemskoj. Alat je bio osmišljen tako da se dvostruka udica u obliku slova Z sakrije unutar komada mesa s ciljem da se zarije u usta i ždrijelo vuka koji bi to meso progutao.[6]
Alat je činila kuka u obliku slova Z pričvršćena pomoću lanca ili užeta za veću šipku, često s dvostrukim oblikom polumjeseca. Šipka bi bila zaglavljena između grana stabla, a kuka na koju je nataknuto meso visjela je okomito na lancu iznad tla. Vuk koji bi pokušao progutati meso morao bi skočiti i progutati komad mesa s udicom sakrivenom iznutra, što bi još više zabilo kuku u ždrijelo zbog težine njegova tijela, na isti način kao i riba ulovljena na udicu.[6]
Poznato je i da su srednjovjekovni lovci koristili tragove od krvi kako bi doveli vuka do zamke, a ponekad su građene ograde od šiblja kako bi se stvorili uski prolazi koji bi vuka doveli do zamke.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Yenne, Bill. 2010. 5. The Old Crooked Cross. Hitler's Master of the Dark Arts: Himmler's Black Knights and the Occult Origins of the SS. Zenith Press. str. 69. ISBN 978-0760337783
- ↑ Yenne, Bill. 2010. 2. The Court of the Godfather. Hitler's Master of the Dark Arts: Himmler's Black Knights and the Occult Origins of the SS. Zenith Press. str. 27. ISBN 9780760337783
- ↑ Lumsden, Robin. 2009. Himmler's SS: Loyal to the Death's Head. The History Press. str. 201–206. ISBN 978-0752497228. Pristupljeno 24. ožujka 2015. Prenosi Google Books
- ↑ Wolfsangel: General Hate Symbols, Neo-Nazi Symbols. Anti-Defamation League. Pristupljeno 17. ožujka 2022.
- ↑ Christoph Röder. 2014. Vier karolingerzeitliche Grubenhäuser bei der Junkermühle, Stadt Münzenberg. hessenARCHÄOLOGIE am
- ↑ a b c Almond, Richard. Ožujak 2011. Medieval Hunting. The History Press. ISBN 978-0752459493
Literatura[uredi | uredi kôd]
- K. von Alberti. 1960. Die sogenannte Wolfsangel in der Heraldik (njemački). Südwestdeutsche Blätter für Familien und Wappenkunde. str. 89
- H. Horstmann. 1955. Die Wolfsangel als Jagdgerät und Wappenbild (njemački). Vj. Bl. d. Trierer Gesellschaft für nützliche Forschungen