Zaporoška Sič

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zaporoški Kozak

Zaporoška Sič (ukrajinski: Запорізька Січ) je povijesno ukrajinsko područje, koje je postojalo između 16. i 18. stoljeća.

Središte je bilo smješteno u području Ukrajine oko današnjeg rezervoara rijeke Dnjepar, koji se zove Kahovka. Regija se protezala u donjem dijelu rijeke Dnjepar. Smatra se, da je početak Zaporoške Siči vezan za tvrđavu sagrađenu na otoku Horticja u sredini rijeke Dnjepar u zaporoškoj regiji Ukrajine. Pojam "Zaporoška Sič" također je metonimijski korišten kao neformalni izraz za vojno-administrativni ustroj Zaporoških Kozaka.

Jedno vrijeme bila je istovremeno pod upravom Poljsko-Litavske Unije i Ruskog Carstva. Ubrzo nakon što je Rusko Carstvo naselilo na to područje južne Slavene i Moldavce, Zaporoška Sič prestala je postojati. Postala je dio Ukrajine, koji se zvao Nova Rusija i Nova Srbija. Nova Srbija je bila teritorij u carskoj Rusiji od 1752. do 1764 stječen kolonizacijom i rusifikacijom središnjih ukrajinskih prostora nakon potpunog rušenja autonomije Zaporoške Siči. Životni prostor protjeranog ukrajinskog stanovništva tada naseljavaju pravoslavni narodi, uglavnom Rumunji, Srbi i Rusi, koji prihvaćaju autokratsku politiku ruskog cara. Dio lokalnog ukrajinskog stanovništva ostaje živjeti na tim prostorima, dio njih se seli u zapadnu Ukrajinu pod poljskom vlašću, a znatan dio je protjeran na južne obale Azovskog mora, u današnju Rusku Federaciju. Njihovi potomci su kasnije postali poznati kao Kubanski Kozaci koji su se kasnije priključili ruskim postrojbama ratujući protiv turkijskih vlasti na sjevernom Kavkazu.

Povijest Zaporoške Siči ima šest vremenskih razdoblja: