Poljsko-Litavska Unija

Kraljevina Poljska i Velika Kneževina Litva
Królestwo Polskie i Wielkie Księstwo Litewskie (polj.) Regnum Poloniae Magnusque Ducatus Lithuaniae (lat.)
realna unija
←   ← 1569. – 1795. →   →   →
Kraljevski grb (o. 1587. – 1668.) Kraljevska zastava (o. 1605. – 1668.)
Geslo
Si Deus nobiscum quis contra nos (‘Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?’) Pro Fide, Lege et Rege (‘Za vjeru, zakon i kralja’)
Himna
»Gaude, mater Polonia« (‘Raduj se, majko Poljsko’)
Poljsko-Litavska Unija (zeleno) i njezini vazali (svjetlozeleno) 1619. godine
Glavni grad	Krakov (1569. – 1596.) Varšava (1596. – 1795.)
Jezici
poljski i latinski
Religija
katoličanstvo (službeno)
Vladavina
federalna parlamentarna izborna monarhija
Kralj i veliki knez
Žigmund II. August	1569. – 1572.
Stanislav II. August	1764. – 1795.
Veliki kancelar Krune
Walenty Dembiński	1569. – 1584.
Antoni Sułkowski	1793. – 1795.
Veliki kancelar Litve
Mikołaj Radziwiłł	1569. – 1584.
Joachim Chreptowicz	1793. – 1795.
Legislatura
Opći sejm
Gornji dom	Senat
Donji dom	Narodna skupština
Povijest
rani novi vijek
1. srpnja 1569. Lublinska unija
5. kolovoza 1772. Prva podjela
3. svibnja 1791. Trećesvibanjski Ustav
23. siječnja 1793. Druga podjela
24. listopada 1795. Treća podjela
Površina
1582.	815 000 km2
1618.	1 000 000 km2
1700.	733 500 km2
Stanovništvo
1582.	8 000 000
1618.	~12 000 000
1700.	8 000 000
Prethodnice Kruna Kraljevine Poljske Velika Kneževina Litva Nasljednice Habsburška Monarhija Rusko Carstvo Kraljevina Pruska
Danas
Bjelorusija Estonija Latvija Litva Moldavija Poljska Rusija Slovačka Ukrajina

Poljsko-Litavska Unija bila je federativna realna unija Krune Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve koja je postojala od 1569. do 1795. godine. Bila je među najvećim i najmnogoljudnijim zemljama u Europi od 16. do 18. stoljeća. Na vrhuncu svoje moći početkom 17. stoljeća prostirala se na oko 1 000 000 km² te je imala multietničko stanovništvo od oko 12 milijuna ljudi 1618. godine. Službeni jezici Poljsko-Litavske Unije bili su poljski i latinski, dok je katoličanstvo bilo službena religija.

Zemljopis

Država se prema prostirala na prostoru današnje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Litve, Latvije i Estonije. Ukupna površina 1618. godine iznosila je 1,153.465 km². Na vrhuncu moći u njoj je živjelo oko 14,000.000 ljudi, a stanovništvo su činili Poljaci, Ukrajinci, Bjelorusi, Litavci, Nijemci, Židovi i ostale narodne manjine.

Glavna središta države bili su poljski gradovi Krakov i Varšava, a politička moć se centrirala prema zapadnim krajevima države u današnjoj Poljskoj i Litvi.

Povijest

Tijekom 18. stoljeća u Poljsko-Litavskoj Uniji nisu pravodobno provedene reforme kakve su se u ono doba provodile diljem Europe, a politički sustav je bio nestabilan. Rusko Carstvo imalo je osobite teritorijalne apetite prema Uniji. Ono je kasnije pripojilo veći dio Poljsko-Litavske Unije, a s osloncem na nju osvojilo je i daljnja, tada slabo nastanjena područja na jugu i istoku današnje Ukrajine i na sjevernom Kavkazu, kojim je do tada vladao Krimski Kanat i drugi muslimanski narodi pod pokroviteljstvom Osmanskog Carstva. Nakon što su opstojnost i granice Poljsko-Litavske Unije počeli ovisiti o dogovoru susjednih sila, one su je naposljetku odlučile podijeliti između sebe.

Poljsko-Litavska Unija nestala je s povijesne pozornice krajem 18. stoljeća kad je raskomadana u tzv. tri podjele Poljske između Ruskoga i Austrijskog Carstva te Pruske.

Vojska

Podrobniji članak o temi: Oružane snage Poljsko-Litavske Unije

Vojska Poljsko-Litavske Unije razvila se spajanjem vojski Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve, iako je svaka država zadržala vlastitu podjelu. Ujedinjene oružane snage sačinjavale su Krunsku vojsku, regrutiranu u Kraljevini Poljskoj, i Litavsku vojsku u Velikoj Kneževini Litvi. Na čelu vojske bio je hetman, koji je bio jednak činu generalu ili vrhovnom zapovjedniku u drugim zemljama. Monarsi nisu mogli objaviti rat ili sazvati vojsku bez pristanka Sejma ili Senata. Mornarica Poljsko-Litavske Unije nikada nije igrala važnu ulogu u vojnoj strukturi od sredine 17. stoljeća pa nadalje.

Krakovska milicija – gardistička formacija u Poljsko-Litavskoj Uniji tijekom 16. i 17. stoljeća

Najprestižnija formacija dviju vojski bila je njihova teška konjica iz 16. i 17. stoljeća u obliku Krilatih Husara, dok su Poljska kraljevska garda i Litavska garda bile elita pješaštva. Godine 1788. Veliki Sejm odobrio je reforme i organizirao buduće strukture vojske. Krunska vojska trebala je biti podijeljena u 4 divizije, sa 17 poljskih pješačkih pukovnija i 8 konjaničkih brigada isključujući specijalne jedinice. Litavska vojska trebala je biti podijeljena na dvije divizije, 8 terenskih pukovnija i dvije konjičke. Reforma je predviđala vojsku od gotovo 100.000 ljudi.

Krilati Husari – specijalno teško konjaništvo

Poljsko-Litavska vojska razlikovala se od organizacije uobičajene u drugim dijelovima Europe. Prema Bardachu, plaćeničke postrojbe, uobičajene u zapadnoj Europi, nikada nisu stekle široku popularnost u Poljskoj. Brzezinski navodi da su strani plaćenici činili značajan dio elitnijih pješačkih jedinica (barem do početka 17. stoljeća). Postojala je mala stajaća vojska – Obrona potoczna (Stalna obrana) od oko 1500 – 3000 vojnika, koju je plaćao kralj, a prvenstveno je bila stacionirana na problematičnim južnim i istočnim granicama.

Časnička odora Poljske kraljevske garde

Nekoliko godina prije Lublinske unije reformirana je poljska Obrona potoczna jer je Sejm ozakonio stvaranje Wojsko kwarciane. Ovu je formaciju također plaćao kralj, a brojala je oko 3500 – 4000 ljudi prema Bardachu, no Brzezinski daje raspon od 3000 – 5000 vojnika. Bila je sastavljena većinom od postrojba lakog konjaništva popunjenih plemstvom, kojima su zapovijedali hetmani. Sejm bi za vrijeme rata ozakonio privremeno povećanje veličine Wojsko kwarciane.

Vanjske poveznice

• Kultura i značaj Poljsko-Litavske Unije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2011. (Wayback Machine)
• Poljsko-Litavska Unija, kratki dokumentarni film (engl.)
• Poljsko-Litavska Unija kroz slike (engl.)