Zell am See
| Zell am See | |
|---|---|
 Pogled na grad i jezero | |
| Nadimak: Zell | |
| Država |  Austrija |
| Savezna država |  Salzburg |
| Kotar (Bezirk) | Zell am See |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Peter Padourek[1] (ÖVP) |
| Površina | |
| • Kopno | 55,14 km2 |
| Visina | 750 m |
| Koordinate | 47°19′N 12°48′E / 47.317°N 12.800°E |
| Stanovništvo (2017.) | |
| • Entitet | 9.949[2] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 5700 |
| Pozivni broj | 06542 |
| Gradovi prijatelji | Vellmar |
| Stranica | http://www.zellamsee.salzburg.at |
 | |
 Gradska karta | |
  Zell am See Lokacija Zell am Seea na karti Austrije | |
Zell am See (bav. Zöi am See), grad u austrijskoj saveznog državi Salzburg od 9.949 stanovnika.[3]
Grad je i administrativni centar istoimenog kotara, i izuzetno popularno turističko mjesto.
Zell am See leži u Salzburgu u istoimenoj kotlini Kitzbühelskih Alpi koja povezuje Saalfelden na sjeveru s rijekom Salzach na jugu. Zell am See je udaljen 100 km istočno od Innsbrucka i oko 30 km sjeveroistočno od planine Grossglockner.
Viehhofen |
Saalfelden i Maishofen | Maria Alm |
.svg)
|
||
| Piesendorf | Kaprun | Bruck an der Großglocknerstraße |
Još u 8. stoljeću se taj kraj zvao - Bisontio, po keltskom plemenu Ambisont, koje je živjelo na obalama Zellerskog jezera, iz njihovih vremena pronađeni su brojni ulomci keramički ulomci iz brončanom doba i mjesta gdje su talili bakar.
Negdje oko 740. po nalogu salzburgškog biskupa Johannesa I. u taj kraj su se doselili redovnici i osnovali naselje, koje je nominalno pripadalo Bavarskom vojvodstvu. To naselje je prvi put dokumentirano 743. pod imenom Cella in Bisonzio. Cella na latinskom znači ćelija (misli se samostansku), iz nje je kasnije preko czel - cell došlo do njemačkog imena zell.
Tokom srednjeg vijeka stanovnici su se bavili trgovinom kao posrednici mjenjajući sol za robu iz Mediterana koju su donosili trgovci iz Venecije. Zell se tako razvio u tom poslu da je 1357. dobio status trgovišta. Kasnije je obnovljeno rudarstvo pa je tako 1611. iskopano 400 tona bakra iako je to već bilo bitno manje, jer su se nalazišta iscrpila.
U vrijeme velike seljačke bune po njemačkim krajevima 1526., taj kraj je bio poprište velikih bitaka protiv jedinica Švapske lige. Pa iako sami stanovnici Zella nisu sudjelovali u buni, nakon dobrih 200 godina, brojni protestanti su protjerani iz Pinzgaua po nalogu princa-nadbiskupa grofa Leopolda Antona von Firmiana.
Za vrijeme napoleonskih ratova - 1800. Zell am See su okupirale jedinice francuske vojske. Nakon provedene sekularizacije salzburgške nadbiskupije, odlukom Bečkog kongresa 1816. grad je pripao Austrijskom Carstvu. Od 1850. Zell am See je zajedno sa susjednim Saalfeldenom postao administrativni centar tadašnjeg Okruga (njem. Bezirk) Pinzgau, zalaganjem njegovog agilnog gradonačelnika Josef Salzmann na kraju je cijela administracija preseljena u Zell am See.[4]
Na razvoj mjesta jako je utjecalo otvaranje željezničke pruge Salzburg - Tirol (Giselabahn) 30. srpnja .1875., jer je otad Zell am See postao poznato ljetovalište. Agilni gradonačelnik je puno doprinio popularizaciji mjesta, ali je istovremeno gradio i planinarske staze, i pomogao je da se otvaraju hoteli i pansioni za goste.
Zell am See je dobio status grada 24. siječnja 1928.[5]
Statistika promjena broja stanovništva grada Zell am See. (1869. – 2017.)
Najveća znamenitosti grada je crkva svetog Hipolita koja svoje korijene ima iz vremena Celle in Bisonzio. U sakristiji se nalaze skulpture koje datiraju iz rimskih vremena.[5] Njen današnji izgled je barokiziran jer je 1770. teško oštećena, tako da je njen najstariji dio kameni romanički zvonik.
- Rainer Hochhold: (njemački) Cella in Bisontio - Zell im Pinzgau - Zell am See. Eine historische Zeitreise. Zell am See, 2013, ISBN 978-3-200-03385-6
- ↑ Gradonačelnik
- ↑ Stanovništvo, zellamsee.salzburg.at, pristupljeno 5. ožujka 2018.
- ↑ Austria: Salzburg (engleski). City population. Pristupljeno 6. siječnja 2016.
- ↑ Brojevi
- ↑ a b Geschichte von Zell am See, povijest Zell am Seea (njemački). Zell am See. Pristupljeno 29. studenoga 2016.
- ↑ Gradovi prijatelji. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2016. Pristupljeno 4. lipnja 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
