Đorđe Ocić

Izvor: Wikipedija
Đorđe Ocić
Puno ime Đorđe Ocić
Rođenje Dalj, 22. rujna 1934.
Smrt Beograd, 22. siječnja 2008.
Zanimanje pisac
Nacionalnost Srbin
Portal o životopisima

Đorđe Ocić (Dalj, 22. rujna 1934. − Beograd, 22. siječnja 2008.) je bio srpski književnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Đorđe Ocić se školovao u rodnom Dalju, Vukovaru i Osijeku. Nakon završetka srednje škole, seli se u Beograd, gdje završava Filozofiju na Filozofskom fakultetu. Kao profesor je radio u gimnazijama u Vrbasu i Bečeju, kao i u beogradskoj 11. gimnaziji (1963. − 1991.). Bio je član "Udruženja književnika Srbije" (od 1983. godine), "Udruženja dramskih pisaca Srbije" i "Srpskog filozofskog društva". Živio je i pisao u Beogradu (do 1991. godine), Dalju (90-ih godina 20. stoljeća) i Baru.

Njegova djela se većinom vezuju za Podunavlje, odnosno mitsko "Erdabovo", kraj koji je sam nazvao prema početnim slovima naselja Erdut, Dalj, Borovo i Vukovar.

Za svoj prvi roman Istraga, nagrađen je nagradom "Miloš Crnjanski". Sljedeći roman Smrt u Erdabovu posvijetio je Milutinu Milankoviću. Iako je sebe ponajprije smatrao romanopiscem, pisao je i pripovijetke, poeziju, drame, eseje, rasprave... Napisao je i nekoliko radio-drama: za radio-igru Neobični razgovori dobio je 2. nagradu na natječaju Radio Beograda 1976. godine. Za komediju Flora i fauna dobio je treću nagradu za komediju u Jagodini 1979. godine, a za dramu Avgusti specijalnu nagradu TV Beograda na natječaju Udruženja dramskih pisaca Srbije 1989. godine. Krajem 1980-ih godina u svojim raspravama tumačio je srpsko-albanske i srpsko-hrvatske odnose. O njegovim romanima je 1999. godine pisao filozof Žarko Vidović u svojoj studiji Romani Đorđa Ocića - poetofilosofija i komentari.

Preminuo je 22. siječnja 2008. godine u Beogradu, a pokopan je dva dana kasnije u rodnom Dalju.

Djela[uredi | uredi kôd]

Romani[uredi | uredi kôd]

Pripovjetke[uredi | uredi kôd]

  • Suveniri, "Filip Višnjić", Beograd 2005. (COBISS)

Drame[uredi | uredi kôd]

  • Avgusti, Beograd 1989.
  • Na Zlatnom Rogu, Znamen, Beograd 2001.
  • Čudo od čoveka, Znamen, Beograd 2001.
  • Hamlet u blu-džinsu (koautorstvo s Dobroslavom Smiljanićem), Znamen, Beograd 2002.
  • Krvna zrnca, Drugo stanje, Znamen, Beograd 2003.
  • Milanković ili Lako je geniju, Beograd 2006.

Rasprave[uredi | uredi kôd]

  • I Srbi su Crnogorci (Kosovo i srpsko pitanje), Narodna knjiga, Beograd 1989.
  • Kad bi bio Slobodan (Dijaloški ogled o voždu i narodu), Znamen, Beograd 1990.
  • Srbi i Hrvati na posmatranju, Znamen, Beograd 1999.

Pjesme za djecu[uredi | uredi kôd]

  • I u bašti i u mašti, Znamen, Beograd 1991. ISBN 86-81653-03-02 nevaljani ISBN (COBISS)
  • Reči u šetnji, (suautorstvo s kćerkom Jelenom Ocić), Rad, Beograd 1996.

Radio igre[uredi | uredi kôd]

  • Neobični razgovori, Radio Beograd, 1976.
  • Deca spavaju, 1998.

Komedije[uredi | uredi kôd]

  • Flora i fauna, 1979.

Godine 2012. Službeni glasnik i Srpska književna zadruga objavili su Dela Đorđa Ocića u 8 knjiga, među kojima i roman Slavljenik iz piščeve rukopisne zaostavštine.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Druga nagrada na konkursu Radio Beograda za dečju igru za "Neobične razgovore" 1976.
  • Treća nagrada za komediju "Flora i fauna" na konkursu Dana komedije u Jagodini 1979. godine.
  • Nagrada Miloš Crnjanski za roman "Istraga", 1982.
  • Specijalna nagrada TV Beograd na konkursu Udruženja dramckih pisaca Srbije za dramu "Avgusti", 1989.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]