Abarema cochliacarpos
| Abarema cochliacarpos | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Fabales |
| Porodica: | Fabaceae |
| Potporodica: | Caesalpinioideae |
| Tribus: | Ingeae |
| Rod: | Abarema |
| Vrsta: | A. cochliacarpos |
| Dvojno ime | |
| Abarema cochliacarpos (Gomes) Barneby & J.W.Grimes | |
| Baze podataka | |
Abarema cochliacarpos, A. cochliacarpos je drvo i uglavnom raste u sezonski suhom tropskom biomu istočnog Brazila.[1]
Opće informacije[uredi | uredi kôd]
Abarema cochliacarpos je grm ili stablo koje može narasti oko 8 metara visoko. Kora stabla je popularna i često korišten lijek u Brazilu, gdje se bere iz divljine za upotrebu i kao lijek i kao izvor materijala. Drvo je klasificirano kao 'ranjivo' na IUCNovom crvenom popisu ugroženih vrsta (2011.) [2]
Poznate opasnosti[uredi | uredi kôd]
Kora je otrovna u velikim dozama.[2]
Stanište[uredi | uredi kôd]
Atlantska obalna šuma, i na poremećenom mato do cipo, savana ili planinska savana, ponekad dosežući nadmorsku visinu od 1100 metara. [2]
Pojedinosti o uzgoju[uredi | uredi kôd]
Biljka je uglavnom nizinskih tropskih područja. Ova vrsta ima simbiotski odnos s određenim bakterijama tla, te bakterije stvaraju kvržice na korijenju i fiksiraju atmosferski dušik. Dio ovog dušika koristi biljka koja raste, ali dio mogu koristiti i druge biljke koje rastu u blizini. [2]
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Drvo se melje u prah i koristi u domaćoj medicini za liječenje indolentnih čireva. Kora je analgetik, djeluje protuupalno, antiseptičko i adstringentno.[2]
Uvarak od kore često se koristi u Brazilu za liječenje rana, krvarenja, hemoroida, leukoreje, proljeva i raznih drugih stanja.[2]
Za vanjsku primjenu koristi se kao sredstvo za ispiranje rana, hemoroida itd., te kao kapi za liječenje konjuktivitisa.
Savjetuje se određeni oprez pri korištenju ove biljke budući da je kora otrovna u velikim dozama.
Kora se pokazala učinkovitom u liječenju čira na želucu i gastritisa, kao i da ima izražene gastro-zaštitne učinke i svojstva zacjeljivanja rana Dokazano je da vodeni ekstrakt kore smanjuje ozljede želuca od alkohola. Hidroalkoholni ekstrakt kore pokazao je antimikrobno djelovanje I etanolni i vodeni ekstrakti dobiveni iz kore posjeduju aktivne tvari s izraženim antinociceptivnim svojstvima - iako su oba bila učinkovita, metanolni ekstrakt bio je učinkovitiji od vodenog ekstrakta. Ovakvi farmakološki učinci potvrđuju i barem djelomično opravdavaju popularnu upotrebu ove biljke u liječenju doloroznih procesa.
U tom kontekstu, cilj je bio procijeniti in vitro antibakterijsko djelovanje ekstrakata cikloheksanskih (ECH), acetonskih (EA) i etanolnih (EE) ekstrakata iz kore Abarema cochliacarpos protiv bakterija izoliranih iz kožnih rana kod pasa.
Testovi razvijeni s cikloheksanskim, acetonskim i etanolnim ekstraktima kore Abarema cochliacarpos pokazali su antibakterijsko djelovanje u koncentracijama od 100, 50, 25, 12,5 i 6,25 mg/mL protiv gram-pozitivnih sojeva Staphylococcus intermedius i Bacillus sp. Abarema cochliacarpos ima farmakološki potencijal protiv Gram-pozitivnih bakterija, uglavnom iz roda Staphylococcus, te se može iskoristiti u budućim istraživanjima za dobivanje bioaktivnih spojeva antibakterijskog djelovanja. [2]
Korištenje u agrošumarstvu[uredi | uredi kôd]
Ova vrsta fiksira atmosferski dušik i prirodni je pionir, raste na otvorenim i poremećenim područjima i stvara uvjete pogodne za drvored šumskog drveća. U Brazilu se koristi za obnovu degradiranih područja.[2]
Ostale namjene[uredi | uredi kôd]
Od stabljike se dobiva guma koja podsjeća na gumi arabiku. Guma arabika, dobivena iz različitih vrsta bagrema, ima različite namjene, uključujući dodavanje sjaja krepu i svili, zgušnjavanje boja, kaliko tiskanje, proizvodnju tinte i kao sluz. Sjemenke su izvor tanina. Drveni pepeo je dobar izvor potaše i može se koristiti za izradu sapuna. [2]
Sinonimi[uredi | uredi kôd]
- Inga cochliacarpos (Gomes) Mérat & Lens in Dict. Univ. Matière Méd. 3: 606 (1831)
- Mimosa cochliacarpos Gomes in Observ. Bot.-Med. Nonnullis Bras. Pl.: 34 (1803)
- Feuilleea cochliocarpa (Ortega) Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 185 (1891)
- Inga cochlocarpa Mart. in Reise Bras. 2: 549 (1828)
- Inga nandinifolia DC. in Prodr. 2: 440 (1825)
- Mimosa cochliocarpos Ortega in Mem. Math. Phis. Acad. Real Sci. Lisboa 3(Mem. Cor.): 34 (1812)
- Mimosa vaga Vell. in Fl. Flumin. 11: t. 13 (1831), nom. illeg.
- Pithecellobium auaremotemo Mart. in Flora 20(2 Beibl.): 115 (1837)
- Pithecellobium cochliocarpum (Ortega) J.F.Macbr. in Contr. Gray Herb. 59: 3 (1919)