Addisonova bolest
| Klasifikacija prema MKB-10 | |
|---|---|
| E27.1 | Primarna adrenokortikalna insuficijencija |
| E85 | Amiloidoza |
| E35.1 | Poremećaji nadbubrežnih žlijezda u bolestima svrstanim drugamo |
| A39.1 | Waterhouse-Friderichsenov sindrom (E35.1*) |
| A18.7 | Tuberkuloza nadbubrežne žlijezde (E35.1*), Addisonova bolest, tuberkulozna |
| E23.0 | Hipopituitarizam |
Addisonova bolest je rijetka kronična bolest, koja nastaje kao posljedica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žljezda. U većini slučajeva dolazi do obostrane atrofije, ali nije u potpunosti razrjašnjen uzrok ove pojave. Kao posljedica, dolazi do smanjenog ili potpunog prestanka lučenja hormona kore nadbubrežne žlijezde i odgovarajuće simptomatologije. [1]
Pojavljuje se obično između 25. i 45. godine života i to češće kod muškaraca.[2] Naziv je dobila po liječniku Thomasu Addisonu (1793. - 1860.), koji je opisao ovu bolest 1855. godine.[3] [4]
Sadržaj |
Etiologija [uredi]
Najčešći etiološki čimbenici su tuberkuloza i tzv. primarna atrofija kore nadbubrežne žlijezde, koja predstavlja autoimuni proces. Rijeđi etiološki čimbenici su: gljivične infekcije, hemokromatoza, amiloidoza, leukemična infiltracija i bilateralne metastaze malignih tumora, vaskularne tromboze, obostrana adrenalektomija (uklanjanje nadbubrežne žlijezde) i dr.[2]
Klinička slika [uredi]
Zbog difuznog razaranja nadbubrežnih žlijezda dolazi do nedostatka sve tri skupine hormona koji se luče u kori (glikokortikoidi, mineralokortikoidi i nadbubrežni androgeni), što dovodi do odgovarajuće kliničke simptomatologije. Početak je najčešće postupan, gotovo neprimjetan. Tamna pigmentacija zahvaća kožu i vidljive sluznice, počinje na otkrivenim dijelovima kože, na mjestima koja su inače jače pigmentirana (bradavice, ožiljci i sl). Tipičan je izgled šaka - dorzalna strana je jako pigmentirana, osobito u predjelu zglobova, a palmarna strana je pošteđena. Postoji pigmentacija i na sluznici usne šupljine, očnih kapaka i anogenitalne regije. Ostali simptomi su opća slabost, nemoć i izuzetno brzo zamaranje, hipotenzija (snižen krvni tlak), probavni poremećaji (gubitak apetita, mučnina, povraćanje, proljev i nekarakteristični bolovi u trbuhu), osjećaj žeđi, potreba za uzimanjem soli i slanih jela, bolovi i grčevi u mišićima i zglobovima, hipoglikemične krize (pad koncetracije glukoze u krvi), i kod žena često pojava amenoreje (izostanak menstruacije). [2] U neliječenim i zapuštenim slučajevima, bolesnici oboljeli od Adisonove bolesti mogu toliko oslabiti da se ne mogu niti nahraniti. [5]
Dijagnoza [uredi]
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i dopunskih dijagnostičkih postupaka. Određuje se nivo hormona u plazmi, radi se pregled mokraće, pregled elektrolita u serumu, krvna slika, određivanje glikemije itd.[2]
Liječenje [uredi]
Dok uzrok nije bio poznat, Addisonova bolest se nije mogla liječiti i završavala je prilično brzo smrću pacijenta. [5] Danas se provodi doživotna nadomjesna terapija (uzimanje sintetičkih hormona i drugih tvari). Najvažnije je nadoknaditi manjak glikokortikoida, što se postiže davanjem kortizona ili hidrokortizona. Hranom se unose povećane količine soli i ugljikohidrata. Potrebne su i znatno veće doze kortizola za vrijeme svake infekcije, kirurške intervencije, traume i stresa.[2]
Izvori [uredi]
- ↑ Adisonova bolest, pristup 12. decembar 2007.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma, pristupljeno 12. prosinca 2007.
- ↑ Biografije, pristupljeno 12. prosinca 2007.
- ↑ Thomas Addison: On The Constitutional And Local Effects Of Disease Of The Supra-Renal Capsules, 1855.
- ↑ 5,0 5,1 Oboljenja nadbubrežne žlezde, pristup 12. prosinac 2007.
 |
Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |
