Alberico Albricci

Alberico Albricci
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	6. prosinca 1864.
Mjesto rođenja	Gallarate, Italija
Datum smrti	2. travnja 1936.
Mjesto smrti	Rim, Italija
Nacionalnost	Talijan
Puno ime	Alberico Giuseppe Albricci
Supruga	Vittoria Doix
Titule	grof
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1886. – 1926.
Čin	General armije
Ratovi	Prvi svjetski rat
Važnije bitke	Tirolska ofenziva; Kobaridska ofenziva; Druga bitka na Marni
Vojska	Italija
Rod vojske	kopnena
Zapovijedao	5. divizija; II. korpus

Alberico Giuseppe Albricci (Gallarate, 6. prosinca 1864. – Rim, 2. travnja 1936.) je bio talijanski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata obnašao je dužnost načelnika stožera 1. armije, te je zapovijedao 5. divizijom i II. korpusom na Talijanskom i Zapadnom bojištu. Nakon rata obnašao je dužnost ministra rata u Vladi Francesca Nittija.

Vojna karijera[uredi | uredi kôd]

Alberico Albricci je rođen 6. prosinca 1864. u Gallarateu. Sin je Antonia Albriccija i Lavinie Albricci rođ. Birago. Bio je u braku s Vittoriom Doix. Vojno školovanje započine pohađajući Vojnu školu u Milanu, te potom Vojnu akademiju u Modeni. Sudjeluje u ratu u Eritreji, nakon čega je u veljači 1888. promaknut u čin poručnika. U čin satnika unaprijeđen je u kolovozu 1897., dok čin bojnika dostiže u ožujku 1907. godine. Godine 1908. zapovijeda bojnom, te sudjeluje u otklanjanju posljedica razornog potresa koji je te godine pogodio Siciliju i Kalabriju. Od 1910. obnaša dužnost vojnog atašea u talijanskom veleposlanstvu u Beču koju dužnost obnaša idućih pet godina. Istodobno, te iste 1910. godine, imenovan je počasnim pobočnikom kralja Viktora Emanuela III. koji mu u prosincu 1913. dodjeljuje titulu grofa.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

U trenutku ulaska Italije u rat na strani Antante Albricci obnaša dužnost stožernog časnika u operativnom odjelu Glavnog stožera. Odmah na početku neprijateljstava u srpnju 1915. unaprijeđen je u čin pukovnika. Tijekom 1915. zapovijeda Brigadom Basilicate, da bi u ožujku 1916. bio imenovan načelnikom stožera 1. armije s kojom uspješno zaustavlja austrougarsko napredovanje u Tirolskoj ofenzivi. Navedenu dužnost obnaša do svibnja 1917. kada je imenovan zapovjednikom 5. divizije koja je držala položaje na masivu Adamello. U međuvremenu je, u lipnju 1916., promaknut u čin general bojnika. Sredinom listopada 1917., neposredno pred početak Kobaridske ofenzive imenovan je zapovjednikom II. korpusa zamijenivši na tom mjestu Lucu Montuorija. U Kobaridskoj ofenzivi uspješno zapovijeda povlačenjem svojeg korpusa od Monte Santa do rijeke Piave.

U travnju 1918. s II. korpusom upućen je na Zapadno bojište u sklopu talijanske pomoći saveznicima koji su bili pritisnuti njemačkom Proljetnom ofenzivom. Albriccijev korpus je ušao u sastav francuske 5. armije, te je držao položaje u sektoru Bligny. U srpnju 1918. II. korpus je žestoko napadnut tijekom Druge bitke na Marni, ali je međutim, uspio uz teške gubitke zadržati položaje. Tog istog mjeseca unaprijeđen je u čin general poručnika. U kolovozu korpus je primio popunu, te je krajem mjeseca krenuo u ofenzivu u kojoj je Albricci zauzeo visoravan Chemin des Dames. Do kraja rata goneći Nijemce dostigao je rijeku Meuse.

Poslije rata[uredi | uredi kôd]

Nakon završetka rata Albricci do ožujka 1919. zapovijeda II. korpusom. U lipnju na sugestiju načelnika Glavnog stožera Armanda Diaza imenovan je ministrom rata u Vladi Francesca Nittija. Odmah nakon tog imenovanja, u srpnju 1919., imenovan je i senatorom. Kao ministar rata sudjeluje u izradi plana domobilizacije, te novog mirnodopskog ustroja talijanske vojske. Dužnost ministra rata obnaša do ožujka 1920., nakon čega obnaša dužnost zapovjednika korpusa smještenog u Napulju. Godine 1923. promaknut je u čin generala korpusa, a 1926. u čin generala armije. Godine 1932. premješten je u pričuvu. Preminuo je 2. travnja 1936. godine u 73. godini života u Rimu. Pokopan je u mauzoleju Faccanoni.

Izvori[uredi | uredi kôd]

(tal.) Alberico Albricci na stranici Treccani.it
(tal.) Alberico Albricci na stranici Senato.it