Aleksej Brusilov

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Aleksej Brusilov
Алексе́й Алексе́евич Бруси́лов
Broussilov.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 19. kolovoza 1853.
Mjesto rođenja Tbilisi, Gruzija
Datum smrti 17. ožujka 1926.
Mjesto smrti Moskva, Rusija
Nacionalnost Rus
Puno ime Aleksej Aleksejević Brusilov
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1872. - 1917.
1920. - 1924.
Čin general
Ratovi Rusko-turski rat
Prvi svjetski rat
Sovjetsko-poljski rat
Vojska Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Ruska carska vojska
Flag of the Soviet Union.svg Crvena armija

Aleksej Aleksejevič Brusilov (rus. Алексей Алексеевич Брусилов, Tbilisi, 19. kolovoza 1853. - 17. ožujka 1926.) je bio ruski general, koji je najpoznatiji kao tvorac ofenzivne taktike korištene u Brusilovljevoj ofenzivi u Prvom svjetskom ratu.

Život do 1916.[uredi VE | uredi]

Rođen je u Tbilisiju u današnjoj Gruziji. Pohađao je rusku elitnu vojnu školu. Već na početku vojne karijere sudjelovao je u Rusko-turskom ratu 1877. - 1878. Unaprijeđen je 1906. u čin generala. Tokom Prvog svjetskog rata najprije je bio zapovjednik 8. armije, a kasnije zapovjednik jugozapadnog fronta.

Brusilovljeva ofenziva[uredi VE | uredi]

Brusilov je tvorac nove ofenzivne taktike, koja je oslanjala na udare elitnim malim jedinicama po slabim točkama neprijatelja. Zatim bi glavnina snaga koristila rupe u neprijateljskoj obrani i kroz stvorene rupe je razbijala neprijateljsku liniju obrane na širokom frontu. Ruska vojska je započela Brusilovljevu ofanzivu 4. lipnja 1916. sa masivnom, preciznom i kratkom baražnom topničkom vatrom na austro-ugarske linije. Ključno je bilo da je topnička paljba bila kratka i precizna, što se razlikovalo od dotadašnjih običaja dugog topničkog napada, što je braniteljima obično omogućavalo da dovuku rezervne snage i da isprazne prednje rovove. Početni napad je bio uspješan i austro-ugarske linije su bile probijene, što je omogućilo da 3 od 4 Brusilovljeve armije napreduju na širokom frontu. Brusilov je uveo inovaciju, takozvane udarne šok snage, koje su napale slabe austrijske točke, pa je glavna vojska mogla iskoristiti takav proboj slabih točaka. Brusilovljeva taktička inovacija je bila slična taktici koju su kasnije koristili Nijemci na zapadnom frontu, tzv. infiltriranoj taktici. Brusilovljevom ofenzivom 1,5 milijuna vojnika Austro-Ugarske bilo je izbačeno iz stroja. Brusilovljeva ofenziva je bila najuspješnija ruska ofenziva u Prvom svjetskom ratu.

Poslije 1916.[uredi VE | uredi]

Kada je ruski car Nikola II. abdicirao 1917., Privremena vlada je postavila Brusilova za načelnika glavnog stožera. Smijenili su ga već u kolovozu 1917. g. Tokom Oktobarske revolucije i Ruskog građanskog rata Brusilov nije bio aktivan. Pridružuje se Crvenoj armiji tek 1920. g. Brusilov je bio patriot, koji nije volio boljševike na vlasti, ali u njima je vidio put da Rusija postane moćna i ujedinjena. Iako je bio simpatizer bijelih nije ih podržao jer su napadali u isto vrijeme kada je Rusija ratovala sa Poljskom. Sudjelovao je u kampanji na Poljsku kao vojni savjetnik i inspektor konjice.

Umirovljen je sa sedamdeset godina. Živio je u stanu koji su dijelili sa još jednim parom. Kada je umro na počasnoj državnoj sahrani je bilo prisutno i svećenstvo.