Gruzija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gruzija
საქართველო
Sakartvelo
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
ძალა ერთობაშია
(gruzinski: Snaga je u jedinstvu)
Himna
Tavisupleba
Položaj Gruzije
Glavni grad Tbilisi
Službeni jezik gruzinski
Državni vrh
 - Predsjednik Giorgi Margvelašvili
 - Predsjednik Vlade Irakli Garibašvili
Neovisnost Od Sovjetskog Saveza 9. travnja 1991.
Površina 118. po veličini
 - ukupno 69.700 km2
 - % vode 0 %
Stanovništvo 114. po veličini
 - ukupno (2004.) 4,677.401
 - gustoća 67/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 17,79 milijarda $ (122.)
 - po stanovniku 3.616 $ (120.)
Valuta lari (100 tetrija)
Pozivni broj +995
Vremenska zona UTC +4
Internetski nastavak .ge

Gruzija (ili Georgija;[1] gruzinski საქართველო) je država na sjeveroistoku Crnog Mora, na jugu Kavkaza. Na sjeveru graniči s Rusijom, na jugu s Azerbajdžanom, Armenijom i Turskom. Sjevernu granicu s Rusijom čini planinski lanac Veliki Kavkaz s najvišim vrhom Gruzije, 5068 m visokom Šharom.

Gruzija je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza unutar granica Gruzijske SSR. Josif Staljin, pravim imenom Ioseb Džugašvili, sovjetski vođa od 1928. do 1953. bio je podrijetlom Gruzin. Od osamostaljenja 1991. središnja vlast se suočava s nekoliko separatističkih pokreta (u Abhaziji i Južnoj Osetiji na sjeveru zemlje i Adžariji na jugu).

Gruzini koji čine većinu stanovništva tradicionalno pripadaju autokefalnoj Gruzinskoj pravoslavnoj Crkvi. Gruzinski jezik je član južnokavkaske jezične skupine, nepovezane s indoeuropskom ili altajskom skupinom kojima pripadaju jezici susjednih država. Nakon osamostaljenja 1991. Gruzijom je vladao Eduard Ševarnadze, no 2003. Revolucija ruža ga je svrgnula, a za predsjednika je imenovan Mihail Saakašvili.

Gospodarstvo Gruzije temelji se uglavnom na poljoprivredi (agrumi, čaj, vinogradarstvo) i crnomorskom turizmu.

Karta Gruzije sa odmetnutim pokrajinama

Šport[uredi VE | uredi]

Najpopularniji sportovi u modernoj Gruziji su nogomet, košarka, rugby union, hrvanje i dizanje utega. Hrvanje u Gruziji ima posebnu tehniku koje potječu iz antičkih vremena Kraljevstva Iberije, te neki smatraju da hrvanje grčko-rimskim načinom u sebi sadrži elemente iz gruzijskih stilova.

U 19.st. popularan u Gruziji je bio polo i Lelo burti, tradicionalna gruzijska igra slična ragbiju koju je i nadomjestio ragbi.

Povijest u Starom vijeku[uredi VE | uredi]

Države Iberija i Kolhida.

Prostor današnje Gruzije stalno je naseljen od vremena ranog Kamenog doba. Protogruzinska plemena po prvi puta se u pisanoj povijest javljaju iz vremena 12. stoljeća pr. Kr. Arheološki nalazi ukazuju na znakove državnost kao što su napredna metalurgija i kovanje zlata iz vremema 7. stoljeća pr.Kr. i prije. Dvije države na području Gruzije, poznate Starim Grcima i Starim Rimljanima u vrijeme Antike bile su kraljevstvo Iberije na istoku zemlje i kraljevstvo Kolhida na zapadu.

U vremenu od 653. do 333.pr.Kr. uspjele su se obraniti od pokušaja osvajanja Medijskog carstva, Perzijskog carstva, a pred kraj 3.st.pr. Kr. i od napada Aleksandra Velikoga. Iberia i Kolhida su se oduprjeli i napadim ostalih helenističkih vladara, iako je utjecaj grčke kulture i jezika izražen u naseljima kraljevstva Kolhide, dok u gradovima kraljevstva Iberia je prevladao aramejski jezik. U vremenu od 2.st.pr.Kr. do 2. st. Gruzija je bila središte borbi Rimskog carstva, moćnog kraljevstva Armenije i kratkovječnog Kraljevstva Pont.

Godine 189 pr.n.e kraljevstvo Armenije osvojilo je više od polovice Iberije, a vladar Mitridat VI. od Ponta između 120.pr.Kr. i 63.pr.Kr. osvojio je cijelo kraljevstvo Kolhidu i pripojio ga Pontu. Kraljevstvo Armenije i Kraljevstvo Pont šire se na račun teritorija Rima, zbog čega rimska vojska 65. pr.Kr. pod generalom Pompejem napad Iberiju (zbog dobrih odnosa sa Armenijom), Armeniju i Pont, uzimajući velik dio teritorija natrag. Rimljani osvojeno područje kraljevstva Kolhide stavlja pod svoju upravu kao rimsku provinciju, Krljevstvo Pont je potpuno razoreno, a Iberia se uspjela održati. Ipak 19 godina (36. pr.Kr.) kasnije u novom pohodu Rimljani prisiljavaju Iberijskog kralja da im se pridruži u vojnom pohodu protiv Albanije (na Kavkazu).

Sljedećih 600 godina povijesti Gruzije obilježeno je borbama Rima i Perzije odnosno Parta i Sasanidskog Perzijskog Carstva za dominaciju na području.

U 2. stoljeću Kraljevstvo Iberije je ojačalo, naročito u vrijeme vladavine kralja Pharasmanesa II., koji je ostvario potpunu neovisnost od Rima, a od oslabljenog Armenskog kraljevstva povratio je neka prije izgubljena područja. U ranom 3. stoljeću Rim je izgubio i Albaniju (na Kavkazu) i veliki dio Armenije od Sasanidskog Carstva, a provincija Lazicum je prvotno dobila je značajnu neovisnost od Rima, koju je istokristila te do kraja stoljeća postala nezavisno kraljevstvo Lazica-Egrisi i održala se gotov 250 godina do 562.g. kada je postala dio Bizantskog carstva.

Godine 327. Kraljevstvo Iberija je kao jedna od prvih država proglasilo kršćanstvo državnom vjerom. Mirian III. bio je prvi kršćanski kralj Iberije.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2002. Gruzija je imala 4.371.535 stanovnika što je drastični pad u odnosu na 1989. kada je tada imala 5.400.841 stanovnika. Pad je posljedica velikog iseljavanja naroda podrijetlom iz drugih sovjetskih republika poput Rusa, Ukrajinaca, Armenaca i Azera, ali i drugih naroda poput Grka i Židova. Također, u posljednji popis nisu uključeni i stanovnici dviju separatističkih država Abhazije i Južne Osetije.

Prema etničkom sastavu većinu stanovništva čine Gruzini (83,8%), dok najznačajniji ostali narodi koji žive u Gruziji su Azeri (6,5%), Armenci (5,7%) i Rusi (1,5%). U Gruziji još žive Kurdi, Grci (1989. je živjelo 100.000 Grka dok ih 2002. živjelo 15.000), Ukrajinci, Asirci i ostali.

Od religija najzastupljenije je pravoslavlje (84%), a zatim islam (10%), armenski apostolski kršćani (4%), rimokatolici (1%), dok ostale vjere čine svega 1% stanovništva.

Najveći gradovi u Gruziji

Ostala naselja: Akhalkalaki

Politika[uredi VE | uredi]

Nakon raspada komunizma u Gruziji je uveden unitarni polupredsjednički sustav. Na čelu države je predsjednik, dok na čelu vlade je premijer. Glavni zakonodavni dom je parlament Gruzije koji broji 235 zastupničkih mjesta. Najznačajnije političke stranke u Gruziji su: Ujedinjeni narodni pokret (stranka predsjednika Saakašvilija), Demokršćanski pokret Gruzije, Gruzijska radnička stranka i Republička stranka Gruzije. Glavnina stranaka, kao u većini bivših sovjetskih republika, se dijele na prozapadnjačke i proruske stranke.

Regionalni ustroj Gruzije se sastoji od devet regija, jednog grada (koji ima status regije) i dvije autonomne republike. Teritorijalne jedinice su podijeljene u 69 okruga.

Vanjska politika i odnos sa susjednom Rusijom[uredi VE | uredi]

Vanjska politika Gruzije, kao i u većini bivših sovjetskih republika, je često mijenjana i nedefinirana. Kada je Gruzija proglasila neovisnost 1991. godine odbila je tada uči u novoosnovani savez ZND kako bi smanjila utjecaj susjedne Rusije, te se približila zapadnim silama. No, 1993. godine ipak se priključuje ZND-u te se ponovno okreće Rusiji. Nakon izbijanja revolucije 2003. godine i svrgavanje predsjednika Ševardnadzea, Gruzija se ponovno okreće zapadnim silama, te jasno pokazuje interes za priključenje Gruzije NATO-u i EU-u u budućnosti. Tada se zaleđuju odnosi sa susjednom Rusijom, a dno se dotiće 2008. kada nakon kratkotrajnog rata u Južnoj Osetiji, u koji se umješala i Rusija, prekidaju sve diplomatske odnose, te istupa iz ZND-a.

Gruzija je danas punopravni član UN-a, MMF-a, Vijeća Europe, Partnerstva za mir, GUAM-a, OSCE-a i drugih organizacija.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Za vrijeme SSSR-a gruzijsko gospodarstvo se oslanjalo uglavnom na poljoprivredu, rudarstvo, turizam i hidroenergiji. Bila je najveći proizvođač čaja na prostoru SSSR-a, a osim toga bila je i značajni proizvođač agruma, vinove loze, bakra i mangana. Zahvaljujući svojim zemljopisnim položajem pogodna je bila za razvoj hidroenergije, te je bila jedna od glavnih proizvođača električne energije preko hidroelektrana.

Nakon raspada SSSR-a i prelaska na tržišno gospodarstvo, gospodarstvo Gruzije upada u krizu u kojoj gubi glavninu industrije, te se gospodarstvo postaje ovisno o poljoprivredi i turizmu. Ta kriza izaziva pojavu inflacije, rasta nezaposlenosti i pada standarda. Nakon izbijanja revolucije 2003. godine zemlja se dovodi na rub gospodarskog sloma. Nova vlada pokreće velike reforme koje Gruziju uskoro dovodi do gospodarskog oporavka, te 2008. dolazi na 23. poziciju najslobodnijeg gospodarstva svijeta, te druga bivša sovjetska republika po količini izravnih ulaganja u 2007. godini (iza Estonije).

Oružane snage[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gruzija. Hrvatski jezični portal. Preuzeto 8. prosinca 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Gruzija
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Gruzija
Wiktionary-logo.svg Pogledajte rječničku natuknicu Gruzija u Wječniku, slobodnom rječniku.


P countries.png Nedovršeni članak Gruzija koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.