Anđeo Glavočević
Fra Anđeo Glavočević (Uskoplje, 24. siječnja 1797. – 17. lipnja 1847.), bosanskohercegovački franjevac i teolog posebno značaj za razvoj nekoliko župa u Bosni i Hercegovini.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je u Uskoplju 24. siječnja 1797. godine u obitelji Glavočević koja se iz Fojnice naselila u Uskoplje. Prve godine njegova života i kasnije obrazovanje su nepoznati.[1]
Služba[uredi | uredi kôd]
Služio je u nekoliko župa diljem BiH.
Najprije se spominje kao kapelan, odnosno župni pomoćnik župe Ivanjska, gdje mu je prva godina službe bila 1831.
Nakon što se 1837. godine župa Gračac odvojila od župe Rama-Šćit, najprije kao samostalna kapelanija Trišćani, za prvog kapelana postavljen je fra Stjepan Matijević. Nakon Matijevićevog petogodišnjeg upravljanja, na mjesto lokalnog kapelana župe je imenovan tada 45-godišnji fra Anđeo Glavočević i služi od 1842. do 1844. godine.
Zatim se ponovno spominje kao kapelan župe Ivanjska s prvom godinom službe 1846., da bi kasnije bio vraćen na dužnost u župu Gračac, ali ovoga puta kao mjesni župnik od 1860. do 1862. godine.[2]
Smrt[uredi | uredi kôd]
Preminuo je 17. lipnja (prema nekim izvorima 17. siječnja) 1867. godine u 70. godini života. Mjesto smrti i ukopa nije poznato. [1][2]
Spominjanje[uredi | uredi kôd]
Njegovo ime spominje se u nekoliko djela.
Za vrijeme Barišićeve afere župa Triešćani svrstavana je među pristaše biskupa Barišića. Župljani su nekoliko puta silom htjeli otjerati svoga župnika fra Anđela Glavočevića.[3]
»Lani 1864. opet su kopali turci, i Raja s-bedre izpod ploče u dubinu, ter se u dubini namire na svedenu s kamenom kriptu, provale svod povelik, i u istom ugledaju mlogo ljudski kosti, ugljenja, i pepela na misto novaca što su tražili onde. Međutim, nisu sva iskopavanja čak ni u tom periodu završavala na isti način, te tako fra Lozić bilježi da je stanoviti Ramanbeg Firdusović: Ploču digo, i grob plemeniti veliki otvorijo, i u istom našo sa seljanim kmetim kosti ljudske strahovite duljine, i debljine, pak opet zatvorio grob, i ploču istu metno na grob. S druge strane, učenje fra Lovre Karaule nije uvijek imalo jednakog efekta kao na fra Lozića i njegovu svijest o značaju očuvanja materijalnih ostataka te on navodi kako su pojedinci kao fra Andjeo Glavočević pri izgradnjama često koristili staro kamenje iz nekropola: Još je ovaki bilo, imaji i sad, i znam jih, Fratarah, koisu iz nemarnosti, i neznanstva kvarili starodavne s različitim izrizanim zlamenjim mašate, ploče grobne, i bedrenjače grobja, i zidali u svoje zgrade svakovrsne.[4]«Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Škegro, Ante. 2021. Matične knjige krštenih katoličkih župa Uskoplja odnosno Skopja od 1745. do 1883. godine. Zagreb: Hrvatski institut za povijest Zagreb
- ↑ a b Franjevački samostan Rama-Šćit | Župa Gračac. Franjevački samostan Rama-Šćit. Pristupljeno 8. travnja 2023.
- ↑ Nove župe. Franjevački samostan Rama-Šćit
- ↑ Lozić, fra Grgo. Adnotationes varia, bilješke o iskopavanjima nekropole u Glamoču 1864. godine