Fojnica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Fojnica. Za druga značenja, pogledajte Fojnica (razdvojba).
Fojnica
Franjevački samostan Duha Svetoga
Franjevački samostan Duha Svetoga
Grb
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Flag of Central Bosnia Canton.gif Županija Središnja Bosna
Osnovan 1365.
Vlast
 - Gradonačelnik Salkan Merđanić (Stranka demokratske akcije)
Površina
 - Općina 306 km²
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 4.225
 - Urbano područje 16.296 (općina)
Poštanski broj 71270
Pozivni broj (+387) 030
Službena stranica www.www.fojnica.ba
Zemljovid
Položaj općine Fojnica u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Fojnica u Bosni i Hercegovini

Fojnica je stari grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, s 4.225 stanovnika u gradu, odnosno 16.296 u općini (1991.) Poznata je po glasovitom Franjevačkom samostanu Duha Svetoga, s bogatom knjižnicom i zbirkom.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Fojnica

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Fojnica imala je 16.296 stanovnika, raspoređenih u 55 naselja.

Stanovništvo općine Fojnica
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 8.024 (49,23%) 7.637 (50,76%) 6.473 (50,45%)
Hrvati 6.623 (40,64%) 6.432 (42,75%) 5.948 (46,36%)
Srbi 157 (0,96%) 422 (2,80%) 223 (1,73%)
Jugoslaveni 407 (2,49%) 392 (2,60%) 85 (0,66%)
ostali i nepoznato 1.085 (6,65%) 162 (1,07%) 100 (0,77%)
ukupno 16.296 15.045 12.829

Fojnica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Fojnica
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 2.095 (49,58%) 1.722 (50,48%) 1.262 (55,98%)
Hrvati 1.563 (36,99%) 1.158 (33,94%) 745 (33,05%)
Srbi 130 (3,07%) 158 (4,63%) 134 (5,94%)
Jugoslaveni 297 (7,02%) 322 (9,44%) 76 (3,37%)
ostali i nepoznato 140 (3,31%) 51 (1,49%) 37 (1,64%)
ukupno 4.225 3.411 2.254

Hrvati katolici u Fojnici 1743. [1][uredi VE | uredi]

Hrvati katolici u Fojnici 1743.
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1743. 3 115 436 135 571

Turski popis stanovništva 1468./1469.[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Fojnice 1468./1469.
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1468./1469. / 323 / / oko 1665

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Bakovići, Bakovićka Citonja, Banja, Bistrica, Botun, Božići, Carev Do, Čemernica, Djedov Do, Dragačići, Dusina, Fojnica, Gojevići, Grabovik, Gradina, Klisura, Kozica, Kujušići, Lopar, Lučice, Lužine, Majdan, Marinići, Merdžanići, Mujakovići, Nadbare, Obojak, Oglavak, Ormanov Potok, Ostruška Citonja, Otigošće, Paljike, Pločari, Pločari Polje, Podcitonja, Podgora, Polje Ostružnica, Polje Šćitovo, Ponjušina, Poraće, Ragale, Rajetići, Rizvići, Selakovići, Selište, Sitišće, Smajlovići, Šavnik, Tješilo, Tovarište, Turkovići, Vladići, Voljevac, Vukeljići i Živčići.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Predosmansko doba[uredi VE | uredi]

Ime grada, u pisanim dokumentima, prvi put se spominje 18. ožujka 1365. godine povodom prodaje polovine rudarskih jama, vlasništvo Hansa i Nikla Sasinovića u Fojnici i Ostružnici, nekim Dubrovčanima.

Valja spomenuti da se u ranim spisima spominje kao Hvojnica' (stari hrvatski nije poznavao glas f, nego ga se izgovaralo kao hv, odnosno u narječjima kao v).

Inače, braća Sasinovići se vrlo često spominju, u sačuvanoj povijesnoj građi, po različitim osnovama: kupoprodajni ugovori, sudski sporovi, obiteljske nesuglasice. Vjerojatno zbog bogatih nalazišta srebra i zlata, banovi Bosne veoma rano Fojnicu proglašavaju svojim posjedom, kojim je upravljao knez, imenovan od strane vladara i obično iz reda trgovaca. O sigurnosti grada i rudokopa brinule su se posade utvrđenja razmještene po kotama s kojih su imale dobru preglednost fojničke doline (Kozov grad, Zvonigrad, Lagumi). Sasi su svojom stručnošću osuvremenili rudarske tehnike proizvodnje srebra i zlata, a Dubrovčani je povezali trgovačkim putovima koji su pogodovali razvoju cehova i obrta, te je tako Fojnica postala privredno najznačajnije mjesto srednjovjekovne Bosne.

Prva polovica 15. stoljeća je razdoblje kada privredno i demografsko širenje Fojnice doseže vrhunac; urbani dio grada prelazi brojku od 2.000 stanovnika s izrazito jakim naseljem Dubrovčana, te se otvaraju novi rudnici u Deževicama (1403. godine) i Dusini (1413. godine), franjevci grade samostan na Pazarnicama te cvjeta trgovina obrtničkim proizvodima izrađenim od plemenitih metala, kožom,svilom, vinom, oružjem, kućnim potrepštinama, skupocjenim talijanskim tkaninama. Rudarstvo, posebno proizvodnja srebra, bilo je najvažnija privredna grana srednjovjekovne banovine i kasnijeg kraljevstva, a imalo je i nesumnjivog značaja za privredu Europe onoga vremena.

Pozivajući se na dubrovačke izvore o izvozu i podatke o kupljenom godišnjem ušuru (350 kg srebra), može se sa sigurnošću zaključiti da proizvodnja u fojničkim rudnicima skoro nikada nije bila ispod 3 tone godišnje. Uzimajući u obzir bogatstvo rudnika kao i stalnu nazočnost dubrovačkih zlatara (oko 1430. godine, ukupno 12 ) koji su se između ostalog bavili i kovanjem novca, najvjerojatnije da je u Fojnici dugo vremena postojala kovnica novca bosanskih vladara. Novac označen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis Bossine itd.) često se spominje u izvorima i to obično u vezi s Fojnicom.

Osmansko doba[uredi VE | uredi]

Fojnica je prije dolaska Osmanlija bila drugi po veličini grad u BiH.

Dolazak Osmanskog carstva kao nove imperijalne sile na Balkanu, vjerojatno je utjecao, iz straha i opće nesigurnosti, na smanjeni obujam trgovačkih veza, a time i proizvodnje u fojničkim rudnicima. Sigurno bi se to još drastičnije odrazilo na demografsku i privrednu sliku ondašnje Fojnice, da nije bilo političke pronicljivosti fojničkog gvardijana fra Anđela Zvizdovića koji je izjavom o lojalnosti novom osvajaču dobio od Mehmeda II Fatiha na Milodraškom polju, znamenitom ahdnamom, garancije slobode kretanja, imovinskog posjedovanja i vjeroispovijedanja za Crkvu i kršćanske podanike sve dok budu vjerni novoj vlasti.

Tijekom stoljeća turske nazočnosti na ovim prostorima ahdnama [2] je predstavljala pravu povelju slobode kršćanskog stanovništva u Bosni, osnovni dokument kojim je reguliran položaj kršćana u Osmanskom carstvu i utvrđivani odnosi osmanskih vlasti prema kršćanskoj religiji u cijelosti. Prema najranijem popisu Bosne iz 1468./9. godine, najveće varoško naselje na prostoru srednje Bosne i nekih dijelova Hercegovine, i dalje je Fojnica s 329 kuća poreznih obveznika uz 20 neoženjenih sinova, s tim da je opadanje brojke stanovnika u nekim kasnijim periodima bilo još osjetnije.

Za dva desetljeća broj kuća se smanjio za 104, jer novim popisom domaćinstava iz 1489. godine, Fojnica broji 219 kršćanskih i 6 muslimanskih kuća. Na osnovu navedenog, može se zaključiti da je proces islamizacije, u naseljima koja su imala jaku ekonomsku bazu (rudnici) i moćne vjerske institucije (samostan), tekao veoma sporo.

Međutim, promjena vlasti, i pored izraženih potreba za plemenitim metalima, ipak je bitno uticala na izvjesno zamiranje privredne aktivnosti na području Fojnice. Možda je na ovu stagnaciju uticala zabrana izvoza plemenitih metala i obveza prodaje cjelokupne proizvodnje državnoj kovnici po utvrđenim cijenama. Isto tako, umjesto do tada važeće zakonske odredbe o podjeli prihoda izmedu korisnika rudnika i države od 1/10, uvedena je odredba od 1/5 odnosno 1/8 ovisno o uvjetima proizvodnje i rentabilnosti.

Krajem 16. i početkom 17.stoljeća skoro da je sasvim prestala proizvodnja plemenitih metala uz pojačanu eksploataciju željeza, olova i bakra. Zahvaljujući preradi željezne rude, Fojnica je tijekom 19.stoljeća postala ponovno značajan zanatsko-trgovački centar. U samom gradu se posebno isticao kovački zanat, ali i radionice za obradu metala. Proizvodnja pušaka, pištolja, jatagana, poljoprivrednih alatki bila je poznata i u inozemstvu, izvan granica Bosne.

Period austrougarske vladavine[uredi VE | uredi]

Fojnica i njena okolina za vrijeme austro-ugarske vladavine nije doživjela privredni prosperitet kao oni gradovi koje je zahvatila industrijalizacija i nove prometne mogućnosti. Stari željezni majdani i brojne kovačnice nisu mogli izdržati utrku s visokim pećima i jeftinijom industrijskom robom. Geološka istraživanja koja su vršena u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu.

Tako je utvrđeno prvom analizom piritne rude da se u toni rude nalazi 8-15 grama zlata. Procijenjeno je da je nalazište u Bakovićima rentabilno za proizvodnju i prvi koncesionari su bili braća Došen 1885. godine. Usporedo s aktiviranjem rudarske proizvodnje počinje eksploatacija i prerada šume kojom je fojničko područje izuzetno bogato. Međutim, prometna izoliranost utjecala je da tijekom austrougarske uprave ne nastane nijedan značajniji prerađivački kapacitet. Tek nakon Drugog svjetskog rata dolazi do promjena u tom smislu.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

U Fojnici se nalaze crkva Duha Svetoga i franjevački samostan. U listopadu 2011. proglašeni su nacionalnim spomenicima u BiH .[3]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Sport[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
  2. Ahdnama
  3. http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/component/content/article/1-zadnje-novosti/1387-franjevaki-samostan-i-crkva-proglaeni-nacionalnim-spomenicima-u-bih.html
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]