Benzin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Postrojenja Rafinerije nafte u Sisku

Benzin (njem. benzin, prema benzoe: benzojeva smola) je kapljevita (tekuća) zapaljiva smjesa lakohlapljivih tekućih ugljikovodika, vrelišta 40-200°C, gustoće 0,72-0,80 g/cm3 (znatno lakši od vode) i različita sastava. Sastavljen je iz alifatskih ugljikovodika između C4 do C12 atoma u molekuli.

Osobine i uporaba[uredi VE | uredi]

Benzin u smjesi sa zrakom stvara eksplozivne pare, pa služi za pogon motora s unutarnjim izgaranjem. Benzin je većinom smeđe (ili smećkasto-zelene) boje i bolje gori od diesela (dizelovog ulja).

Potrebno ga je skladištiti u čeličnim rezervoarima ili staklenim posudama za rezervne potrebe.

Eksploatacijsko-tehnički zahtjevi koje benzini moraju zadovoljiti su: što mirnije izgaranje u cilindru motora, bez čađenja i lupanja; benzin mora biti dovoljno isparljiv radi stvaranja smjese goriva i zraka u raznim uvjetima rada; prevelika isparljivost je nepodobna kako se u cijevima, rasplinjaču ili u pumpi za benzin ne bi stvarali plinski čepovi; ne smiju sadržavati nesagorive dijelove; isparavanjem ne smiju ostavljati tragove smola u sustavima i instalaciji.

Brojke kraj benzina označava njegove oktanske brojeve, npr. euro super 95, super 98.

Dobivanje[uredi VE | uredi]

Dobiva se kao najlakša i najhlapljivija frakcija pri frakcijskoj destilaciji nafte. Iz sirovoga benzina daljnjom frakcijskom destilacijom dobivaju se laki benzin ili petroleter (vrelište 40-70°C), srednji benzin (70-120°C) i teški benzin (70-200°C).

Proizvodi se i kondenzacijom iz prirodnoga plina.

Najveći dio svjetske proizvodnje otpada na benzin koji se dobiva krekiranjem, tj. cijepanjem (raspadom) viših ugljikovodika iz nafte u niže pod visokim tlakom i temperaturom.

Suvremenije metode uključuju primjenu aluminijevih slitina kao katalizatora (katalitičko krekiranje). Sintetski se benzin može proizvesti i hidrogenacijom ugljenoga praha suspendiranoga u ulju, uz grijanje pod tlakom (od 20 do 300 Mpa), u prisutnosti vodika i željeznih oksida kao katalizatora (Bergiusov postupak) ili prevođenjem ugljena u vodeni plin, koji na temperaturi od 200°C uz posebne katalizatore prelazi u smjesu kapljevitih ugljikovodika. Također može se dobiti i preradbom rafinerijskih plinova, alkiliranjem izobutana te pretvorbom rafinerijskih plinova, alkiliranjem izobutana te pretvorbom metanola.

Vrste[uredi VE | uredi]

  • laki benzin (služi kao otapalo za ulja i masti),
  • srednji benzin (služi za pogon motora i za ekstrakciju ulja),
  • teški benzin (služi za proizvodnji boja i lakova).

Najpoznatiji prodajni benzini u Hrvatskoj su: Super 95 (BMB 95), Eurosuper 95 (BMB EURO 95), Euro super 95 BS, Super plus 98 (BMB 98).

Medicinski benzin[uredi VE | uredi]

Medicinski benzin (tzv. benzin za čišćenje) je sličnog sastava benzina koji služi kao pogonsko gorivo, samo pročišćen od sumpora, olova i drugih tvari koje bi mogle biti otrovne, te bez dodataka boja. Dolazi u limenoj ili staklenoj boci, s oznakama zapaljivo i štetno, ugodna je mirisa i mastan je, jer ponajviše služi za odmašćivanje uljnih površina.

Opasnosti i štetnost[uredi VE | uredi]

Benzin djeluje anestetski i može izazvati dermatitis. Simptomi trovanja benzinom su vrtoglavica, tahikardija, tahipneja, konvulzije i gubitak svijesti. Dugotrajna izloženost benzinskim parama može dovesti do kroničnog konjunktivitisa.

Izvori[uredi VE | uredi]