Biosigurnost
Biosigurnost ili biološka sigurnost je prevencija velikog gubitka biološkog integriteta, fokusirajući se i na ekologiju i zdravlje ljudi.[1]
Ovi mehanizmi prevencije uključuju sprovođenje redovnih pregleda biološke bezbjednosti u laboratorijskim postavkama, kao i stroge smjernice koje treba poštovati. Biosigurnost se koristi za zaštitu od štetnih incidenata. Mnoge laboratorije koje rukuju biološkim opasnosnim tvarima i postupcima koriste kontinuiranu procjenu upravljanja rizikom i proces izvršenja biološke sigurnosti. Nepoštovanje takvih protokola može dovesti do povećanog rizika od izloženosti biološkim opasnostima ili patogenima. Ljudska greška i loša tehnika doprinose nepotrebnom izlaganju i kompromituju najbolje zaštitne mjere postavljene u cilju zaštite.[2]
Međunarodni Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti prvenstveno se bavi definicijom u poljoprivredi, ali mnoge grupe zagovarača teže širenju i uključuju postgenske prijetnje: nove molekule, vještačke oblike života, pa čak i robote koji se direktno mogu natjecati u prirodnom lancu ishrane.
Biosigurnost u poljoprivredi, kemiji, medicini, egzobiologiji i šire vjerojatno će zahtijevati primjenu principa predostrožnosti, a nova definicija se fokusira na biološku prirodu ugroženog organizma, a ne na prirodu prijetnje.[3][4][5]
Biosigurnost se odnosi na nekoliko oblasti:
- U ekologiji (odnosi se na uvezene životne forme van granica ekoregiona)
- U poljoprivredi (smanjenje rizika od vanzemaljskih virusnih ili transgenskih gena, genetičkog inženjerstva ili priona kao što je BSE / "MadCow", smanjujući rizik od kontaminacije bakterijama hrane),
- U medicini (što se odnosi na organe ili tkiva biološkog porijekla, ili proizvode genske terapije, viruse; laboratorijski protokoli mjereni kao 1, 2, 3, 4 u rastućem redu opasnosti),
- U kemiji (tj. nitrati u vodi, nivoi PCB-a koji utiču na plodnost)
- U egzobiologiji (npr. NASA politika za zadržavanje vanzemaljskih mikroba koji mogu postojati na uzorcima prostora planetarne zaštite i interplanetarna kontaminacija), i
- U sintetskoj biologiji (koji se odnose na rizike vezane za ovu vrstu laboratorijske prakse).
Također pogledajte[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Biosafety and the environment: An introduction to the Cartagena Protocol on Biosafety (PDF). GE.03-01836/E. United Nations Environment Programme. str. 8
- ↑ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. 2008. Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-5-2CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Laboratory Safety at CDC
- ↑ Federal Select Agent Program
- ↑ Gigi Kwik Gronvall; Matthew P Shearer; Hannah Collins. Srpanj 2016. NATIONAL BIOSAFETY SYSTEM (PDF). UPMC Center for Health Security. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. studenoga 2016. Pristupljeno 27. travnja 2018.