Chaîne des Puys

Koordinate: 45°46′N 02°57′E / 45.767°N 2.950°E / 45.767; 2.950
Izvor: Wikipedija
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Francuska
Godina uvrštenja2018. (42. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjeriloviii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1434
Koordinate45°46′N 02°57′E / 45.767°N 2.950°E / 45.767; 2.950
Chaîne des Puys na zemljovidu Francuske
Chaîne des Puys
Chaîne des Puys
class=notpageimage|
Lokacija Chaîne des Puysa u Francuskoj

Chaîne des Puys je lanac vulkanskih kupola, i maarova u francuskom Središnjem masivu. Dug je oko 40 km i sadrži 48 stožastih brda, 8 vulkanskih kupola i 15 maarova i erupcijskih kratera. Najviša točka mu je 1.465 m visok ugasli vulkan Puy de Dôme koji se nalazi u sredini lanca. Lanac uključuje i dugi rasjed Limagne i izvrnuti reljef Montagne de la Serre. Ime mu dolazi od francuskog naziva za vulkansku planinu oblog profila - puy (starofrancuski jezik: „uzvisina”). Chaîne des Puys je reprezentativni dio Zapadnoeuropskog rasjeda koji je nastao nakon formacije Alpa prije 35 milijuna godina. Geološke odlike ove skupine su primjer kako kontinentalna kora puca, potom se urušava, dopuštajući magmi iz dubine da potakne uzdizanje površine. Smatra se da je posljednja vulkanska erupcija ovih vulkana bila oko 4040. pr. Kr. (± 150 godina).

Pogled na Chaîne des Puys s Puy de Dômea južno zimi.
Pogled na Chaîne des Puys s Puy de Dômea južno zimi.

God. 2018., Chaîne des Puys upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „izvanredan primjer kontinentalnog rasjeda koji je jedan od pet glavnih faza tektonike ploča”[1]

Povijest i odlike[uredi | uredi kôd]

Južna padina Chaîne des Puys s puy Parioua; s lijeva na desno: Puy de Fraisse (iza četinjača), Puy Gouttes, Puy Chopine, Puy de Louchadière, blizanci Puys Coquille i Jume, te Puy de Chaumont i Puy de la Nugere.

Chaîne des Puys se počeo formirati prije oko 95.000 godina, a vulkanska aktivnost koja je stvorila ovo gorje je prestala prije oko 10.000 godina.[2] Većina stožaca je nastala „strombolijskim erupcijama” i obično imaju jako izražene kratere na vrhu. Neki imaju kratere u obliku gnijezda, dok ostali imaju slomljene rubove kratera kroz koje je lava protjecala.[2] Nasuprot tomu, Puy de Dôme je nastao „pelejskom erupcijom” koja se odlikuje dugim razdobljima mirovanja koji su isprekidani iznenadnim i iznimno nasilnim erupcijama.[2]

Ovo gorje je jako važno za razvoj vulkanologije jer je bilo prvo mjesto koje je od 1820-ih istraživao engleski geolog George Julius Poulett Scrope. On je 1827. godine objavio svoj klasični rad „Memoari o geologiji središnje Francuske, uključujući vulkansko formiranje Auvergnea, Velaya i Vivaraisa”, koje je kasnije dopunjeno i izdano u popularnijem djelu, „Geologija i ugasli vulkani središnje Francuske” 1858. god.[3] Ova djela su bili prvi objavljeni opisi gorja Chaîne des Puys i njegova analiza je udarila temelje mnogim osnovnim načelima vulkanologije.

  • Karta reljefa
    Karta reljefa
  • Pogled na Chaîne des Puys s Puy de Dômea
    Pogled na Chaîne des Puys s Puy de Dômea
  • Puy de Dôme sa zapada
    Puy de Dôme sa zapada
  • Pogled iz zraka na jugoistočni obronak Puy de Cômea
    Pogled iz zraka na jugoistočni obronak Puy de Cômea
  • Maar Gour de Tazenat
    Maar Gour de Tazenat

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Chaîne des Puys - Limagne fault tectonic arena, UNESCO (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2018.
  2. ↑ a b c Richard L. Scheffel i Susan J. Wernet, ur. Natural Wonders of the World, United States of America: Reader's Digest Association, Inc., 1980., str. 306.–307. ISBN 0-89577-087-3
  3. ↑ George Poulett Scrope, The Geology and extinct Volcanos of Central France, J. Murray, London, 1858. str. 258. ISBN 0-405-10459-6
  • Alwyn Scarth i Jean-Claude Tanguy, Volcanoes of Europe, Oxford University Press, 2001. str. 243. ISBN 0-19-521754-3

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Chaîne des Puys


v • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (43)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (6)
Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Chaîne_des_Puys&oldid=6847881"