Dafna (mitologija)
Dafna (grč. Δάφνη, Dáphnê) u grčkoj mitologiji bila je nimfa Najada u koju se zaljubio Apolon, Penejova i Kreuzina kći ili kći rijeke Ladon.
Sadržaj |
[uredi] Etimologija
Dafnino grčko ime znači "lovor".
[uredi] Mitologija
Eros je bio ljubomoran na Apolona koji je ismijavao njegove streličarske vještine, a također ga je iritiralo i Apolonovo pjevanje. Eros je odaslao strijelu u Dafnu da bi je odbio Apolon koji se u nju zaljubio.
Ona se molila majci Zemlji i svome ocu, riječnom bogu Peneju, da joj pomognu. Na posljetku ju je otac pretvorio u lovorovo stablo, a ono je postalo posvećeno Apolonu.[1]
[uredi] Kult
Graves[2] opisuje kako su frojdovski psihoanalitičari interpretirali mit o Apolonovu otimanju Dafne kao simbol djevojačkog užasavanja spolnog odnosa. S druge strane, Graves njezino ime donosi u vezu s daphoene = "krvava", pri čemu ona postaje božicom orgastičkog raspoloženja. Njezine su svećenice Menade žvakale lovorovo lišće koje je opijatski djelovalo zbog kalijeva cijanida te bi, za punog Mjeseca, napadale i rastrgavale prolaznike, kao bakhantice. Poslije je žvakanje zabranjeno svima osim pitijskim proročicama u Delfima sve do rimskog razdoblja.
[uredi] Djela iste tematike
- Jacopo Peri: Dafne, prva opera, 16. stoljeće
- Richard Strauss: Dafna, opera
[uredi] Literatura
- ↑ Ovidije: Metamorfoze, 1. knjiga; 452. - 567.
- ↑ Graves 2003: 11.
- Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
[uredi] Vanjske poveznice
- Dafna u klasičnoj literaturi i umjetnosti (engl.)
- Dafna u grčkoj mitologiji (engl.)