Dies Irae

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sudnji dan, Hans Memling

"Dies Irae" (Dan Gnjeva) latinski je himan iz 13. stoljeća koji se pripisuje Tommasu da Celanu. Himan opisuje Sudnji dan, posljednju trubu koja poziva duše pred prijestolje Božje odakle će dobri biti spašeni, a zli protjerani u vječni plamen.

Tekst[uredi VE | uredi]

U nastavku slijedi tekst himna na latinskom jeziku preuzet iz Mise za pokojne Rimskog Misala iz 1962. i tekst himna preveden na hrvatski jezik preuzet iz Božanskog časoslova, svezak IV.

01 Dies irae! Dies illa
Solvet saeclum in favilla:
Teste David cum Sibylla!
U dan onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva!
02 Quantus tremor est futurus,
Quando iudex est venturus,
Cuncta stricte discussurus!
Kolik strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti!
03 Tuba mirum spargens sonum
Per sepulchra regionum,
Coget omnes ante thronum.
S trublje čudan zvuk romoni,
U sva groblja budeć roni
I pred prijestol mrtve goni.
04 Mors stupebit, et natura,
Cum resurget creatura,
Iudicanti responsura.
Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.
05 Liber scriptus proferetur,
In quo totum continetur,
Unde mundus iudicetur.
Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada,
Što će vagnut biti sada.
06 Iudex ergo cum sedebit,
Quidquid latet, apparebit:
Nil inultum remanebit.
Kada Sudac sudit stane,
Sve će tajne biti znane,
Sve grehote pokarane.
07 Quid sum miser tunc dicturus?
Quem patronum rogaturus,
Cum vix iustus sit securus?
Što ću jadan tada zborit?
Komu ću se zagovorit
Gdje i dobre strah će morit?
08 Rex tremendae maiestatis,
Qui salvandos salvas gratis,
Salva me, fons pietatis.
Kralju strašne veličine,
Dajuć spas ko dar s visine,
Spasi mene, pun miline!
09 Recordare, Iesu pie,
Quod sum causa tuae viae:
Ne me perdas illa die.
Sjeti se, o Spase mio
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio.
10 Quarens me, sedisti lassus:
Redemisti Crucem passus:
Tantus labor non sit cassus.
Ištući me trudan hoda,
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?
11 Iuste iudex ultionis,
Donum fac remissionis
Ante diem rationis.
Višnji Suče, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga
Prije dana osvetnoga.
12 Ingemisco, tamquam reus:
Culpa rubet vultus meus:
Supplicanti parce, Deus.
Uzdišem ti ko krivac hudi,
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršćuć prosim: ne osudi!
13 Qui Mariam absolvisti,
Et latronem exaudisti,
Mihi quoque spem dedisti.
Mariju si opravdao,
Raj zločincu obećao
Pa i meni nadu dao
14 Preces meae non sunt dignae:
Sed tu bonus fac benigne,
Ne perenni cremer igne.
Molitva mi nema moći
Al' ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.
15 Inter oves locum prastae,
Et ab haedis me sequestra,
Statuens in parte dextra.
Kad potreseš grešnim svijetom,
Plamenu ga predaš kletom,
K ovcama me svojim kreni
16 Confutatis maledictis,
Flammis acribus addictis:
Voca me cum benedictis.
Među jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.
Zovni mene s vojskom svetom.
17 Oro supplex et acclinis,
Cor contritum quasi cinis:
Gere curam mei finis.
Molim u svoj sniženosti,
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti.
18 Lacrimosa dies illa,
qua resurget ex favilla
Iudicandus homo reus.
Huic ergo parce, Deus:
Avaj dana suza,straha
Kada grešni stvor iz praha
Pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!
19 Pie Iesu Domine,
dona eis requiem. Amen.
Isuse gospodaru blagi,
Pokoj im podari. Amen.