Wolfgang Amadeus Mozart

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Wolfgang Amadeus Mozart
Wolfgang Amadeus Mozart
Biografski podatci
Rodno ime Johannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart
Datum rođenja 27. siječnja 1756.
Datum smrti 5. prosinca 1791.
Djelo
Period Klasicizam
Poznatija djela 25. simfonija
Koncert za klavir i orkestar br.24
Otmica iz saraja
Figarov pir
Don Giovanni
Krunidbena misa u C-duru
Čarobna frula
39. simfonija
40. simfonija
41. simfonija "Jupiter"
Requiem u d-molu

Wolfgang Amadeus Mozart (Salzburg, 27. siječnja 1756. - Beč, 5. prosinca 1791.), austrijski skladatelj.

Wolfgang Amadeus Mozart je, prema ocjeni mnogih, jedan od najgenijalnijih skladatelja u povijesti glazbe. Mozart je bio čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte.

Životopis[uredi VE | uredi]

Iznimno glazbeno djetinjstvo[uredi VE | uredi]

Mozartova rodna kuća u Salzburgu
Wolfgang Amadeus Mozart sa svojim ocem Leopoldom i sestrom Marijom Annom
Wolfgang-amadeus-mozart 2.jpg
Wolfgang Amadeus Mozart na novčanici od 5000 Schilinga

Rođen 27. siječnja 1756. u austrijskom gradu Salzburgu, Wolfgang Amadeus Mozart vrlo rano je stekao posebnu glazbenu naobrazbu. Njegov otac Leopold bio je priznat i poznat glazbenik. Kao violinist i skladatelj na dvoru kneza nadbiskupa poučavao je i glazbi. U godini rođenja svojega sina objavljuje članak o osnovama sviranje violine koji je i danas zapažen. Zbog iznenađujuće brzog razvijanja Mozartovih glazbenih sposobnosti (i umanjoj mjeri njegove starije sestre zvane Nannerl), Leopold Mozart brzo zapostavlja osobnu karijeru kako bi se potpuno predao glazbenoj izobrazbi svoje djece. Wolfgangova rana, velika glazbena zrelost ubrzo će biti otkrivena i pred očima svijeta.

Rađanje čuda od djeteta[uredi VE | uredi]

Već s četiri godine Wolfgang zadivljuje svog oca dok napamet svira nekoliko djela na čembalu. U dobi od pet godina ovaj dječačić prvi put javno nastupa u Salzburgu, i to pred sumnjičavim pogledima iz orkestra kojima je Leopold "nametnuo" svojega potomka. Improvizirajući, odgonetavajući bez teškoća svoje još prve glazbene lekcije i dokazajući svoju neospornu glazbenu lakoću, mali genij osvaja čak i najnepovjerljivije glazbenike. Četiri mjeseca nakon toga, na nastupu kod princa izabranika Bavarske Emanuela III., svi će podleći šarmu "božanstvenog".

U pratnji starije sestre Nannerl (i poznatog oca Leopolda), Wolfgang svira u Münchenu gdje još jednom pridobiva svu naklonost slušatelja. Zatim se vraća u Beč, uvijek u pratnji oca i sestre, kako bi ondje svirao za najutjecajnije ljude toga grada. U listopadu 1762. Mozartovi će dvaput svirati u dvorcu Schönbrunn za caricu Mariju Tereziju koja će im, kao nagradu, darovati svečana odijela koja su pripadala njezinoj djeci. Vrlo brzo gradom će se proširiti tisuće anegdota o podvizima maloga genija. Slavna obitelj trenutačno izmamljuje glazbenu naklonost društva. Jedan glasoviti pjesnik objavit će nekoliko kitica posvećenih "božanstvenom geniju, bržem od svojih godina..."

Početkom 1763. vraćaju se u Salzburg. Pod očevim budnim okom, Wolfgang proširuje svoju glazbenu naobrazbu: čembalo, violina, skladanje - ništa ne ostaje nedokučivo "božanstvenom".

Leopold Mozart
Kralj George III.
Johann Christian Bach
Papa Klement XIV.

Otac postaje impresario[uredi VE | uredi]

Christoph Willibald Gluck

Iako se nimalo ne može sumjati u Wolfgangove izvanredne sposobnosti, svejedno postoji nekoliko nedoumica o istinskoj neovisnosti tvorca maloga genija. Mozartove prve skladbe koje je popisao muzikolog Ludwig Ritter von Köchel potječu iz 1762. godine (kada je dijete imalo samo šest godina), pa nema sumnje da Wolfgangov otac nije bio baš potpuno iznenađen sinovljevim prvim djelima.

Leopold Mozart ima posebnu ulogu u stvaranju "legende o Wolfgangu". Nije nimalo oklijevao slagati o pravoj dobi svojega sina za vrijeme njegovih prvih nastupa na pozornici, govoreći da je još mlađi nego što je uistinu bio. Leopold je isto tako posvećivao posebnu pozornost nastupima Wolfganga i Nannerl ondje gdje su živjeli moćnici. Dokaz za to su i njihova putovanja u München i Beč. London i Pariz bili su glavni ciljevi prave europske turneje koju je Leopold organizirao 1763. kako bi još jednom istaknuo iznimni Wolfgangov genij. Tijekom toga, možemo reći, pravog pohoda Leopold pridaje posebnu važnost promociji Wolfganga i Nannerl: iznajmljuje najbolje koncertne dvorane (ili crkve u manjim gradovima), oglašava koncerte u novinama, čak ide tako daleko da piše anonimne kritike o uspjehu djece. Tako, dok su se odmarali u Augsburgu (Leopoldovu rodnom gradu), lokalne novine objavljuju dugačak članak u kojem podrobno izvještavaju o podvizima mladih glazbenika. Dan za danom, otac se pretvara u poduzetnika, koncerti njegove djece polako postaju brojniji, a on njihov sve zahtjevniji menadžer.

Stigavši u London, Mozartovi na neki način "potvrđuju svoju vrijednost". Kralj George III. odlučio je, dok je bio na jednom veličanstvenom koncertu, da "majstora Wolfganga" stavi na iskušenje. Primorao ga je da svira Händelove partiture (on je bio glazbeni idol kraljevstva) te je potom od "božanstvenog" tražio trenutačnu glazbenu improvizaciju. Rezultat će biti priznanje i od Leopolda i od onoga koji je "sve to smislio". Kao i u Beču, legenda o Mozartu je stvorena i svatko sanja da će se jednom sresti s tim čudom od djeteta.

London će za Mozarta biti i prigoda da otkrije talijansku operu te da sklopi nekoliko prijateljstava s važnim glazbenicima, kao što je jedan od sinova kantora Leipziga - Johann Christoph Bach, ili Karlom Friedrichom Abelom. Loša strana postignutih uspjeha tijekom ovih turneja bilo je djetetovo zdravlje, koje je tijekom dugih putovanja bilo predmet teških iskušenja. Mnogi biografi smatraju da su brojna putovanja u ranom djetinjstvu jedan od razloga glazbenikove prerane smrti.

Stvaranje jednog opusa[uredi VE | uredi]

Wolfgang Amadeus Mozart nije imao ni devet godina kada je u Londonu objavio svoje prve simfonije, prve sonate za čembalo, prva vokalna djela, kao i prve koncerte. Bližio se njegov deseti rođendan, a već je bio zreli glazbenik. Na povratku u rodni Salzburg, čudo od djeteta osvojit će čitavu glazbenu Europu: Nizozemsku, Francusku, Švicarsku... Međutim, nakon dolaska u Austriju, Leopold se odlučuje posvetiti izobrazbi svojega sina. Poučava ga tehnikama neophodnim za skladanje, tražeći od njega da usavrši znanje talijanskog jezika i da se posveti učenju latinskog. Daleko od uzbuđenja koncertnih dvorana, glazbenik sklada svoja prva mladenačka djela. S jedanaest godina već mašta o skladanju opere. No Salzburg ne voli tu pogansku glazbu, stoga, kako bi se ostvario sinovljev san, Leopold odlučuje da otputuju u Beč. Tek što su stigli u austrijsku metropolu, Mozartovi su morali pobjeći od epidemije velikih boginja koja je harala gradom.

Nakon ponovnog dolaska u Beč, u siječnju 1768. prima ih car koji od Mozarta naručuje njegovu prvu operu "Jednostavna prijevara" ("La Finta semplice") napisanu prema Contellinijevu libretu (Gluckov osobni libretist). Za samo tri mjeseca mladi Mozart predaje partituru za operu. No najteže tek počinje. Glazbenici se snažno opiru stvaranju ovog uratka iz straha da će izgubiti svoj posao. Čak i Gluck - kao službena Mozartova potpora - izgledao je prestrašen mogućnošću da konkurent takvih sposobnosti postigne golemi uspjeh u Beču, i povrh svega još tako mlad.

Nezainteresiran (naizgled) za te svađe, Mozart nastavlja stvarati te sklada igrokaz "Bastien und Bastienne", koji je naručio Anton Mesmer, bogati bečki liječnik i obiteljski prijatelj. Nakon povratka u Salzburg, Wolfgang sklada brojne partiture za crkvenu glazbu, no pritom osjeća da ga pritom osjeća da ga opera definitivno jače privlači, a još više Italija. Zato će Leopold organizirati turneju za svojega sina. Posjetit će Milano, Veronu, Cremonu, Rim, Firencu, Napulj... Kao i obično, Mozartov genij se ispituje i stavlja na kušnju. Kao i obično, dječak (nije imao više od 14 godina) zasjenit će sve nazočne, na Leopoldovu najveću radost. No i skladatelj se već naviknuo na sukob koji se razvijao tijekom njegova boravka u Italiji.

Druženje s najvećima i udobnost koju su mu nudile utjecajne osobe na poluotoku omogućavali su Mozartu da svu svoju genijalnost posveti stvaranju. Papa Klement XIV. proglašava ga 1770. vitezom Reda zlatne mamuze, potom je primljen na Filharmonijsku akademiju u Bologni, dok istodobno stvara operu "Mitridate, re di Ponto", koja će biti prikazana u Milanu u prosincu 1770. pod njegovim ravnanjem. Okrunjeno uspjehom još prve večeri, ovo će djelo tijekom zime biti izvedeno više od 20 puta. Italija obožava Mozartovu glazbu. Milano će na isti način 1772. dočekati operu "Lucio Silla", no Leopold ne uspijeva organizirati još pokoju reprizu kako bi osigurao stabilnu poziciju za svojega sina. Ova nesigurnost postat će konstanta u životu skladatelja te će uvelike utjecati na njegovu egzistenciju daleko od svih zbivanja i skladateljevih službenih glazbenih funkcija.

Nedostižna materijalna sigurnost[uredi VE | uredi]

Kada se vratio u Salzburg, Wolfgang Amadeus imao je 17 godina. Isprva je iskoristio provincijski mir Salzburga da se stravstveno posveti skladanju. Leopold međutim želi da se obojica vrate u Beč, središte austrijskoga kulturnog života, gdje se nadao da će - unatoč njihovim brojnim neuspjesima - pronaći stabilan položaj za sina. U srpnju 1773. prima ih carica Marija Terezija, no njihove molbe su ponovno odbijene. Leopold očajava. Ovaj novi boravak u Beču međutim bit će za Mozarta prigoda da upozna Josepha Haydna, novatorskoga skladatelja toga doba koji će trajno utjecati na rukopis "božanstvenog" i koji će pratiti Mozarta u njegovu pristupanju slobodnim zidarima. Vrativši se u Salzburg, obitelj Mozart ipak će ostvariti svoj davni san - preselit će se u novu kuću - te će isto tako steći novi umjetnički ugled.

Delehaye: Mozart (1772.)

U glazbi, Mozart je inspiriran tehnikama pokreta zvanog "Sturm und Drang" ("Oluja i prodor") koje otkriva nakon Haydna. Ova stilska zrelost omogućit će mu da sklada golemo mnoštvo novih djela: kratke mise, koncerte za klavir, koncerte za fagot, sonate, kvintete... Krajem ljeta 1774. iz Münchena stiže narudžba za operu kojom bi se otvorila sezona karnevala. Bit će to opera "La finta giardiniera" ("Lažna vrtlarica"), "opera buffa" (komična opera) skladana za samo tri mjeseca. Dovršeno u siječnju 1775., ovo će djelo požeti golemi uspjeh i ohrabriti skladatelja u njegovoj neodoljivoj želji da više vremena posveti operi.

Osnažen ovim novim javnim uspjehom, Mozart će naravno pokušati dobiti radno mjesto na bavarskom dvoru, ali, kao i obično, u tome nije uspio. Opet se vraća u Salzburg pri kraju pokladnih svetkovina.

Anna Maria Mozart
Aloysija Weber

Iduće mjesece potpuno će posvetiti skladanju. Mozart se doslovno guši u poslu, čini se, kako bi zaboravio koliko mu život u Salzburgu ne odgovara. Osjeća se kao zatočenik toga grada i njegova nadbiskupa Colloreda. On Mozartu na sve načine otežava život. Za njega Wolfgang "ništa ne zna te bi trebao otići u Napulj na akademiju da ondje studira glazbu". Malo - pomalo, njihovi odnosi su se pogoršavali. To je trajalo sve do ljeta 1777. kada je drski skladatelj poslao "Njegovoj Presvetosti" pismo puno ironije tražeći otkaz. Nadbiskup je potpisao odluku o razrješenju oca i njegova sina koji "imaju, prema Evanđelju, dozvolu da pođu potražiti svoju sreću negdje drugdje". Leopold će ipak ostati u Colloredovoj službi (zbog očitih materijalnih razloga), a Mozart će napustiti Salzburg u pratnji svoje majke.

Stiže prva tragedija[uredi VE | uredi]

Čim je došao u München, Mozart je kucao na sva vrata ne bi li postao dvorski skladatelj, ali i ovaj put bez ikakva uspjeha. Činilo mu se da mu je zajamčen nesiguran život, bez novčane potpore bilo koje vrste. Nakon kratkog boravka u Augsburgu, Mozart i njegova majka odlaze u Mannheim, grad poznat po svojem umjetničkom sjaju. Naravno, Mozarta će moćnici i dalje odbijati te će ondje uistinu jadno živjeti. Zadovoljstvo će nalaziti jedino u glazbenim susretima i u sklapanju prijateljstva s obitelji Weber. Wolfgang se zaljubljuje u Aloysiju Weber, djevojčicu "od jedva 15 godina", koja se odlučuje za karijeru "primadone". Pomalo izgubivši glavu, naprasiti mladić smišljao je tisuću i jedan plan samo da ostane u Mannheimu, umjesto da nastavi svoj put. Leopold ga je podsjetio na obveze pa Mozart s majkom kreće put Pariza.

Ondje je doček bio vrlo srdačan te je skladatelj napokon uspio srediti svoj život, dijelom poučavajući, a dijelom skladajući, premda nikada nije bio potpuno zadovoljan. U jednom od pisama upućenih ocu opisao je svoju tugu za Italijom i želju da se vrati kako bi "ondje živio još jednom". Budući da nije htio ostati u Francuskoj, odbio je radno mjesto orguljaša što mu ga je nudio dvor u Versaillesu. On, koji je uvijek priželjkivao službeno i stabilno radno mjesto, on, koji je trpio nezahvalnost moćnih, odbio je ovu neočekivanu ponudu.

No nešto strašno dogodit će se 3. srpnja 1778. godine. Vjerojatno zaražena tifusom, njegova majka iznenada umire. Ovaj je događaj skladatelja jako pogodio te jednostavno nije znao kako bi ocu, koji je ostao u Salzburgu, javio za majčinu smrt. Konačno, tužnu vijest će prenijeti otac Bulinger, prijatelj obitelji. Sit pariškog života, Mozart odlučuje pridružiti se ocu koji se posvećuje traženju slobodnog mjesta za svojega sina. Postat će dvorski orguljaš i skladatelj. Na povratku, Mozart ne može izdržati a de ne svrati Weberovima (koji su se preselili u München) kako bi ponovno vidio lijepu Aloysiju. Postavši mlada "primadona" na dvoru, za nju njezin prosac sada bi samo snob.

Nužna intelektualna osoba[uredi VE | uredi]

Joseph Lang: Constanze Mozart (1782.)

Evo opet Salzburga i njegova provincijalnog mira. Ondje se skladatelj sprema provesti dvije duge i turobne godine te se još jednom nekontroliranim stvaranjem obračunati sa svojom dosadom. Sklada mise, simfonije, koncerte, sonate. Godine 1780. München naručuje od Mozarta novu operu. To će biti "Idomeneo". Dovršeno 29. siječnja 1781., ovo djelo postiže veliki uspjeh. Leopold i Nannerl pridružuju se Wolfgangu kako bi zajedno proveli pokladne svetkovine. Ubrzo nadbiskup Mozarta hitno poziva u Beč da bi sudjelovao u svečanosti krunidbe Josipa II.. Ovaj boravak u Beču bio je istinsko mučenje za Mozarta. Utjecaj nadbiskupa postao je potpuno neizdrživ, a život nemoguć. Tijekom jedne od bezbrojnih prepirki, skladatelj je shvatio da nadbiskup s njim postupa kao s "bijednikom, lupežom i kretenom", Sada je bilo dosta! Mladić podnosi ostavku i prigodom povratka u Beč odlazi Weberovima.

Praizvedba "Otmice iz seraja"

Aloysia je već udana sa slikara Josepha Langea (koji je potpisao jedan od najslavnijih Mozartovh portreta), no sada njezina mlađa sestra Constanze pada u Wolfgangov zagrljaj. Nakon što je isprva poricao postojanje ove veze svojem ocu, skladatelj mu konačno priopćuje svoju namjeru da se oženi. Bez čekanja Leopoldova pristanka (koje je stiglo sutradan), vjenčanje je održano 4. kolovoza 1782. u katedrali svetog Stjepana u Beču. Brak s Constanzom natjerat će Mozarta da malo bolje organizira svoj život.

Od 1783. do 1791. godine, Wolfgangu i Constanzi se rodilo šestoro djece, od kojih je čak četvero umrlo u prvoj godini života. Franz Xaver Wolfgang Mozart (1791. - 1844.) je bio dirigent, sa skromnijim kompozitorskim opusom. Karl Thomas Mozart (1784. - 1858.) je bio knjigovođa i proveo karijeru kao državni službenik. Ni jedan od ove dvojice nije se oženio, niti imao djece.

Unatoč Mozartovu velikom uspjehu u "dvoboju" na temu homerske glazbe (što ga je organizirao car), u kojem se suprotstavio Clementiju, te unatoč tome što ga je na dvoru iznova odbijaju, skladatelj će skladati jedno od svojih najboljih djela: "Otmica iz seraja". Ono će biti prvi put prikazano u bečkom Burgtheatru 16. srpnja 1782. u nazočnosti cara. Mozart će pozdraviti cara koji će mu se na kraju izvedbe obratiti ovim riječima: "Moj dragi Mozarte, ova je opera prelijepa za naše uši, a ima i previše nota". Uvrijeđen, glazbenik je odgovorio svojom uobičajenom drskošću: "Gospodine, nijedna nije višak".

Razdoblje od 1782. do 1785. godine za Mozarta je bilo uspješno u socijalnom, stvaralačkom i novčanom smislu. Prijateljstvo sa četvrt stoljeća starijim glazbenim velikanom Josephom Haydnom donosi šest kvarteta posvećenih Haydnu (K. 387, K. 421, K. 428, K. 458, K. 464 i K. 465); Haydn je 1785. rekao Mozartovom ocu: "Pred Bogom vam kažem, kao čestit čovjek, da je Vaš sin najveći kompozotor za kojega znam osobno ili po čuvenju." U tim je godinama nastupao i kao pijanistički solist, prezentirajući tri do četiri nova klavirska koncerta svake godine. Zahvaljujući znatnim prihodima od glazbe, Mozart i Constanza su u to vrijeme živjeli na visokoj nozi.

1784. godine Mozart je pristupio masonskoj loži Zur Wohltätigkeit ("Dobrotvornost"). U narednim godinama je odlazio na sastanke lože, drugovao sa masonima i skladao nekoliko kompozicija za masonske obrede. U to je doba masonerija u Austriji bila legalna (zabranjena je bila 1795. godine, nakon razbijanja urote Ignjata Martinovića), a članstvo nije povlačilo za sobom izopćenje iz Katoličke crkve.

Od 1786. godine Mozart prestaje komponirati za klavir i započinje raditi na operama; libreta mu piše Lorenzo Da Ponte. Prvo djelo iz te faze je Figarov pir, čija je premijera održana u Beču 1786. godine. Opera je u Beču doživjela relativni uspjeh (ukupno devet izvedbi, sve tijekom 1786. godine), ali je u Pragu bila prava senzacija, i od tamošnjih ljubitelja glazbe proglašena remek-djelom.

Ovakav uspjeh u Pragu ponukao je Mozarta da praizvedbu svoju sljedeću operu Don Giovanni (1787.) upriliči baš ondje. Uspjeh je bio sličan.

1787. godine Mozart dobiva manji angažman na Carskom dvoru u Beču: ugovor za glazbu na godišnjim balovima u "Redoutensaal" donosila mu je godišnju apanažu od 800 florina - novac za koji se u to doba mogao kupiti jedan dobar klavir.

Sa početkom Austro-turskog rata 1787.-1791. mogućnosti zarade za glazbenike opadaju (kao i općenita razina prosperiteta za stanovnike Austrije, uostalom), a Mozart zapada u novčane poteškoće. Kako bi se izvukao iz dugova mnogo putuje Europom i koncertira: nije posve zadovoljan sa financijskim učincima. Ipak u to vrijeme sklada tri simfonije (br. 39, 40 i 41, sve tijekom 1788. godine) i operu Così fan tutte (premijera 1790.).

Mozart iz financijskih poteškoća - koje su kod njega izazivale veliku tjeskobu - počinje izlaziti 1791. godine. Te godine vrlo plodno radi: komponira vrlo uspješnu operu Čarobna frula, svoj zadnji Koncert za klavir i orkestar (K. 595) u B-duru; Koncert za klarinet i orkestar u A-duru, (K. 622) Gudački kvintet u Es-duru (K. 614), motet sakralne tematike Ave verum corpus (K. 618), operu La clemenza di Tito (K. 621), te veličanstveni nedovršeni Requiem K. 626. Umjesto da pozajmljuje novac od svojega prijatelja Puchberga, postepeno počinje otplaćivati dug. Djelomično se svojem prijatelju iz masonske lože i strpljivom vjerovniku Puchbergu odužuje komponirajući "malu masonsku kantatu" "Laut Verkunde unsere Freude" (K.623).

U rujnu 1791. godine tijekom boravka u Pragu, Mozart obolijeva od stanovite "groznice" (ne zna se sa sigurnošću dijagnoza). Usprkos liječenju - tijekom kojega piše Requiem (glazba za katoličku misu zadušnicu) - umire 5. prosinca 1791. godine u svojem bečkom domu, u dobi od 35 godina.

Suprotno uvriježenim mišljenjima da je umro ostavljen i siromašan - pričama što su zacijelo nastale u kasnijem razdoblju romantizma, kada je bilo vrlo popularno stvaranje predodžbi o neshvaćenim i od društva nepravedno zapostavljenim umjetnmicima - Mozart je umro vrativši se sa uspješne i unosne turneje u Prag, njegovan je u udobnom stanu od strane supruge i šogorice, pod stalnom paskom liječnika. Činjenicu da ga je na groblje otpratila mala grupa bliskih ljudi koji su kola sa lijesom dopratili samo do ulaza u groblje, te da je njegovo tijelo potom iz lijesa izbačeno u skupnu grobnicu (umotano u pamučnu tkaninu) - valja pripisati tada važećim jozefinističkim zakonima kojima je car Josip II. (kojemu se Mozart toliko nastojao svidjeti) nastojao duboko promijeniti katoličke običaje u carstvu kojim je vladao.

Djela[uredi VE | uredi]

Vidi i:[uredi VE | uredi]