Druga Srbija

Izvor: Wikipedija

Druga Srbija (ili Građanska Srbija) je izraz koji se koristi u srbijanskim intelektualnim krugovima. Nastao je na osnovu knjige "Druga Srbija" autora Ivana Čolovića i Aljoše Mimica, a koja predstavlja zbirku od 80 govora s 10 javnih tribina u Beogradu tokom proljeća 1992. Govori su predstavljali otvoreni prosvjed protiv diktature, medijskog jednoumlja, rasta nacionalizma i rata.

Wikicitati »Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom.[1]«

Karakteristike[uredi | uredi kôd]

Glavna aktivnost Druge Srbije početkom raspada SFR Jugoslavije bili su antiratni prosvjedi u Beogradu 1991-1992. godine, koje su vodili Žene u crnom, Centar za antiratnu akciju i Beogradski krug.[2] Druga Srbija je postala sinonim otpora svih koji su odbili da se pomire s vlašću i nacionalističkom ideologijom Slobodana Miloševića[3] i podržavaju novu, različitu, paralelnu Srbiju.[4]

Ponekad se povjesničarka Latinka Perović naziva "Majkom Druge Srbije",[5] dok se filozof Radomir Konstantinović naziva "Guru druge Srbije".[6]

Druga Srbija danas[uredi | uredi kôd]

Godine 2007. je pokrenuta je web stranica „Peščanik“, s rubrikom koja je nazvana „Druga Srbija“, čiji su autori opisani kao „intelektualci građanske orijentacije“.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Filozofija Srbije
  2. Antiratne i mirovne ideje u istoriji Srbije i antiratni pokreti do 2000. godine
  3. The Other Serbia. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2005. Pristupljeno 24. prosinca 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. The Other Serbia. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2004. Pristupljeno 24. prosinca 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Latinka Perović: Majka "Druge Srbije"[neaktivna poveznica]
  6. Konstantinović, guru 'druge Srbije', ispraćen šapatom

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]