Drvo (materijal)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Površina drveta obalne sekvoje izrazito crvene boje

Drvo je prirodni materijal koji se dobiva od drvenastih biljaka, uglavnom od debla stabala, iako se za neke primjene koriste i drvo grana.

Drvo je nehomogen, anizotropan, porozan, vlaknast i higroskopan materijal sastavljen od celuloze (40-50%), Lignina (25-30%), drvnih polioza (20-30%) i popratnih tvari (smole, minerali, i dr.). Svojstva drva odraz su njegovog prirodnog porijekla, tj. građe. [1]

Drvo je izgrađeno od stanica, koje se radi svojeg izduženog oblika u drvu nazivaju vlakanca drva. Uz vlakanaca, u drvu se nalaze u manjem udjelu i druge vrste stanica, koje se razlikuju prema dijelu godine i dijelu stabla u kojem su nastale, te tako uzrokuju nehomogenost drva. Anizotropnost drva uzrokovana je položajem vlakanca, koje je uglavnom u smjeru rasta stabla. Poroznost drva određena je odnosom stijenki i lumena vlakanaca.

Omjer imeđu čvrstoće i težine drva je bolji nego kod metalnih materijala.

Drvo je materijal koji u upotrebi sadrži postotak vode, koji je određen higroskopskom ravnotežom između celuloze i drvnih polioza i vlage u njegovom okolišu. Vlažnost drva u upotrebi kreće se od 8% u prostorijama sa centralnim grijanjem do 18% u podrumskim prostorima.

Budući da je drvo prirodnog porijekla podložno je utjecaju mikroorganizama, uglavnom gljivica koje uzrokuju promjenu boje i truljenje. Insekati također napadaju drvo kao izvor hrane. Izloženost vremenskim prilikama također uzrokuje propadanje drva vidljivo kao pucanje i erozija površine. Propadanje drva sprečava se površinskom obradom (lakovi, lazure i sl. premazi), te impregnacijom (utiskivanjem zaštitnog sredstva u šupljine drva).

Drvo se koristi kao sirovina u industriji i za ogrijev. Ono je kruto gorivo slabijih toplinskih vrijednosti. U našim se krajevima kao drvo za ogrijev koriste uglavnom bukva, hrast, i grab, te oni dijelovi stabala koji se ne mogu dalje prerađivati.

Drvo se također koristi za izradu predmeta (osobito namještaja i građevinskih konstrukcija u arhitekturi, te potrebština poput čačkalica, pribora za jelo, i dr.), umjetnina, glazbala, igračaka. Celuloza iz drva kemijskim se putem izdvaja iz drva i upotrebljava za izradu papira.

Drvo u kiparstvu[uredi VE | uredi]

Drvo je jedan od najstarijih tradicionalnih materijala koji su se koristili u kiparstvu. Umjetnici su od prapovijesti cijenili njegovu tvrdoću, oblik, boju i strukturu, ali i podatnost oblikovanju. Iako se može umjetnički oblikovati svaka vrsta drveta, umjetnici preferiraju neke vrste.

Ono zahtjeva posebnu obradu gdje se od debla tesanjem odstranjuje višak i tako plastički oblikuje. Na koncu se obrađuje njegova površina do željenog oblika, teksture i po želji boje (bojenje)[2].

Drvorezbarstvo je tehnika ukrašavanja drva plitkim iili dubokim rezom, koje dolazi do izražaja napose pri izradi predmeta umjetničkog obrta (škrinje, klupe, ormari, i dr.)[3].

Drvo se također koristi kao materijal za grafičku tehniku drvoreza.

Drvo ne traje dugo poput drugih kiparskih materijala, jer naposljetku strada od truljenja, pucanje, insekata ili vatre.

Drvo u arhitekturi[uredi VE | uredi]

Drvene crkve na ruskom otoku Kiži su izgrađene u 14. st. bez ikakvih veziva, pa čak i bez čavala

Drvo je prirodni građevni materijal koji se upotrebljava u obliku greda (vertikalnih i horizontalnih), mosnica, dasaka, šindre, i dr.[4]; ali i kao pomoćni materijal (oplata) za gradnju od drugih materijala kao što je kamen ili beton.

Drvena arhitektura je naziv za građevine kojima je osnovni konstruktivni materijal (nosive stijene, stropovi, krovna konstrukcija) izveden od drveta.[5]

Drvo se također koristi za ukrašavanje građevina

Vidi i:[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Drvno industrijski priručnik - I. Horvat, J. Krpan, Tehnička knjiga, Zagreb 1967.
  2. Dr. Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost 1., Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 59. ISBN 953-0-20109-5
  3. Hrvatska likovna enciklopedija 2: C_Goth., Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb i Vijesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 70. ISBN 953-6036-73-8
  4. IBID 1., str. 73.
  5. IBID 2., str. 67.