Elektrokardiogram
Elektrokardiogram (EKG) je crtež kojeg proizvodi elektrokardiograf, uređaj koji bilježi električnu aktivnost srca u vremenu. Analiza različitih valova i vektora depolarizacije i repolarizacije dovodi do značajnih podataka u dijagnostici bolesti.
Sadržaj |
Povijest [uredi]
Willem Einthoven otkrio je EKG 1901.g. i za to je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1924.g.
Fiziološka osnova EKGa [uredi]
Srcem prolazi srčani impuls koji se širi u tkiva oko srca. Mali dio tih struja dolazi do kože, gdje izaziva razlike potencijale, koje bilježe elektrode postavljene na kožu. Ekg snima 12 odvoda koji pretstavljaju razliku električnih potencijala između elektroda postavljenih na tijelo. Odvode možemo podijeliti u dvije grupe: periferne odvode (I, II, III, AVR, AVL, AVF) i perkordijalne odvode (V1, V2, V3, V4, V5, V6).
Normalni EKG [uredi]
EKG zdrave osobe sastoji se P-vala, QRS-kompleksa (kompleks se sastoji od Q-, R- i S-vala) i T-vala.
Primjena EKGa [uredi]
Neke od primjena EKGa:
- EKG je zlatni standard u dijagnozi srčanih aritmija
- nalaz EKGa utječe na terapiju i procjenu rizika kod bolesnika sa sumnjom na akutni infarkt miokarda
- pomaže u dijagnostici poremećaja elektrolita (npr. hiperkalemija i hipokalemija)
- EKG se koristi u "screeningu" za ishemijsku bolest srca u ergometriji
- EKG može biti povremeno koristan u nesrčanim bolestima kao što su plućna embolija i hipotermija
