Emil Musulin
| Emil pl. Musulin | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 7. rujna 1831. |
| Mjesto rođenja | Glina |
| Datum smrti | 4. kolovoza 1904. |
| Mjesto smrti | Niederdorf, Južni Tirol |
| Nacionalnost | Hrvat[1] |
| Puno ime | Emil pl. Musulin od Gomirja |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1843. – 1890. .svg){kind=small} Austro-Ugarska
|
| Čin | podmaršal (FML) |
| Ratovi | Austrijsko-pruski rat Zaposjedanje BiH 1878. |
| Vojska |  Austro-ugarska vojska Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
|
| Rod vojske | pješaštvo |
| Zapovijedao | Kraljevsko hrvatsko domobranstvo 83. domobranska brigada |
Emil (Milan) pl. Musulin (Glina, 7. rujna 1831. – Niederdorf, Južni Tirol, 4. kolovoza 1904.) bio je hrvatski podmaršal austro-ugarske vojske i zapovjednik Kraljevskog hrvatskog domobranstva.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se 1831. u Glini.[2] 1843. stupio je u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, a 1849. postao je poručnik.[2] U Austrijsko-pruskom ratu 1866., u bitki kod Münchengraetza bio je zarobljen.[2] 1869. postao je bojnik kod domobranstva, dok je 1. studenog 1879. promaknut u čin generala.[2] 1878. postao je zapovjednik 83. domobranske brigade. 1. studenog 1884. promaknut je u čin podmaršala.[2] Umirovljen je 1. lipnja 1891.[3]
Zaposjedanje Bosne i Hercegovine 1878.[uredi | uredi kôd]
Po završetku rusko-turskoga rata, 1878. je održan Berlinski kongres na kojem je donesena odluka da će Bosnu i Hercegovinu, koja je još bila formalno pod turskim vrhovništvom, zauzeti Austro-Ugarska i dovesti pod svoju jurisdikciju. 20. kolovoza 1878. Kr. hrvatsko domobranstvo stavljeno je "na ratnu nogu" - u stanje pripravnosti.[4] To se odnosilo na 43. (kasnije 83.) pješačku domobransku brigadu s ukupno 6.144 ljudi pod zapovjednikom Milanom pl. Musulinom.[4] Poslani su na granicu prema BiH i u tvrđave, kako bi bili podrška redovnoj vojsci u napadnim operacijama.[4] Musulinu, koji se sa svojom brigadom nalazio u Donjem Lapcu, 22. rujna 1878. predstavila su se desetorica begova iz Cazinske krajine, koji su mu se tada predali izjavom vjernosti:[5]
»Mi građani Kulen Vakufa, Ostrovca, Orasca i Havale, predajemo se Nj. Veličanstvu, preporučamo se Nj. milosti, i netom nj. vojska zaposjedne naša mjesta, predat ćemo ključeve i pokoriti se austro-ugarskim zakonima.[5]«Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Katalog izložbe: Vojskovođa Svetozar Boroević, 1856-1920, povodom 150. obljetnice rođenja, Hrvatski državni arhiv, 2006 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. travnja 2012. Pristupljeno 8. lipnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c d e Dom i sviet, broj 16, 15. kolovoza 1904., str. 308, Umrli i nesreće
- ↑ Die k. k. bzw. k. u. k. Generalität 1816-1918 von Antonio Schmidt-Brentano, Osterreichisches Staatsarchiv, Wien, 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2012. Pristupljeno 11. srpnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c Branislav, list za politiku i narodno gospodarstvo, Osijek, 21. kolovoza 1878.
- ↑ a b Branislav, list za politiku i narodno gospodarstvo, Osijek, 25. rujna 1878.
| ||||||||||
