Gerhard Berger

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gerhard Berger
Gerhard Berger 1991USA.jpg
Državljanstvo Flag of Austria.svg austrijsko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1984. - 1997.
Momčad(i) ATS, Arrows, Benetton, Ferrari, McLaren
Utrke 210
Prvenstva 0
Pobjede 10
Podiji 48
Prvo startno mjesto 12
Bodovi u karijeri 385
Najbrži krugovi 21
Prva utrka 1984. Velika nagrada Austrije
Prva pobjeda 1986. Velika nagrada Meksika
Posljednja pobjeda 1997. Velika nagrada Njemačke
Posljednja utrka 1997. Velika nagrada Europe

Gerhard Berger (Wörgl u Tirolu, 27. kolovoza 1959.), austrijski sportski automobilist, bivši vozač Formule 1.

Vozačka karijera[uredi VE | uredi]

Gerhard Berger debitirao je na 22. Velikoj nagradi Austrije 1984. godine u momčadi ATS s momčadskim kolegom Manfredom Winckelhockom.

Arrows[uredi VE | uredi]

1985. godine prelazi u Arrows i postiže prve rezultate te osvaja prva 3 te ukupno krajnja boda u prvenstvu 1985. godine kao sedamnaesti u poretku vozača s još trojicom vozača.

Benetton[uredi VE | uredi]

1986. god prelazi u Benetton i osvaja 7 mjesto u ukupnom poretku vozača sa 17 bodova te svoju prvu pobjedu na Mexico Grand Prix-u ostavivši iza sebe Prosta i Sennu.

Ferrari[uredi VE | uredi]

Kao mladog i vrlo smirenog vozača Ferrari ga 1987.god dovodi u svoje redove te sa Micheleom Alboretom čine impresivan mladi tim. U svom debiju u Ferrariu ostaje bez plasmana na čak 9 utrka. Svoje pravo znanje pokazao je na dvije zadnje utrke u Japanu i Australiji kada je osvojio prvo mjesto. U Ferrariu ostaje do 1989.god. i ostaje u samom vrhu ukupnog poretka. 1988.god ostvaruje do tada najbolji plasman u prvenstvu i zavšava na 3 mjestu iza Senne i Prosta. Na stazi Monza Ferrari ima momčadsku pobjedu na čelu sa Bergerom i drugim mjestom Alboreta. 1989.god ostvaruje zadnju pobjedu u Ferrariu na stazi Estoril u Portugalu.

McLaren[uredi VE | uredi]

1990.god prelazi u McLaren sa momčadskim kolegom Ayertonom Sennom te osvajaju momčadskog pobjednika 1990-te i 1991.god. 1991.god. pobjeđuje na VN Japana i svojoj prvoj u McLarenu. 1992.god ostvaruje pobjede u Japanu i Kanadi.

Ferrari, drugi put[uredi VE | uredi]

Nakon provedenih sezona u Mclarenu vraća se u Ferrari te 1994.god osvaja 3 mjesto u poretku vozača uz pobjedu na VN njemačke i ostaje u njemu 2 god.

Benetton, drugi put[uredi VE | uredi]

Svoju zadnju pobjedu ostvaruje na VN njemačke 1997 u momčadi Benetton.

Uspjesi[uredi VE | uredi]

U proteklih 10 god. vozeći Formulu 1 uvijek je bio među sedam vozača u poretku. Uz to ima 17 drugih mjesta te 21 puta je bio 3 i 26 puta na 4 mjestu. Ima 12 prvih pozicija na startu (pole position), 48 puta bio je među prva 3 na kraju utrke i zanimljivo uvijek je bio ili 2 ili 3 te krajnje od svega svaka mu je pobjeda bila slatka osveta na sve ono što mu je izmaklo nad sjajnim konkurentima. Bio je talentiran i bilo je pitanje u početku njegove karijere kada će postati vozač br.1, ali to se nije dogodilo, ali ipak je ostao sjajan vozač sa sjajnim talentom i vozačkim sposobnostima. Odvozio je 210 grand prix utrka od 211. i osvojio 385 bodova u cijeloj karijeri. Zadnju utrku odvozio je na VN Europe kada se oprostio sa 8 mjestom.

Pobjede na Velikim nagradama Formule 1[uredi VE | uredi]

# Sezona Velika nagrada
1. 1986. Flag of Mexico.svg Velika nagrada Meksika
2. 1987. Flag of Japan.svg Velika nagrada Japana
3. Flag of Australia.svg Velika nagrada Australije
4. 1988. Flag of Italy.svg Velika nagrada Italije
5. 1989. Flag of Portugal.svg Velika nagrada Portugala
6. 1991. Flag of Japan.svg Velika nagrada Japana
7. 1992. Flag of Canada.svg Velika nagrada Kanade
8. Flag of Australia.svg Velika nagrada Australije
9. 1994. Flag of Germany.svg Velika nagrada Njemačke
10. 1997. Flag of Germany.svg Velika nagrada Njemačke