Alain Prost
Izvor: Wikipedija
| Alain Prost | |
|---|---|
Alain Prost |
|
| Državljanstvo | |
| Karijera u Formuli 1 | |
| Aktivne godine | 1980. – 1991., 1993. |
| Momčad(i) | |
| Utrke | 202 (199 startova) |
| Prvenstva | 4 (1985., 1986., 1989., 1993.) |
| Pobjede | 51 |
| Podiji | 106 |
| Prvo startno mjesto | 33 |
| Bodovi u karijeri | 768.5 (798.5) |
| Najbrži krugovi | 41 |
| Prva utrka | 1980. Velika nagrada Argentine |
| Prva pobjeda | 1981. Velika nagrada Francuske |
| Posljednja pobjeda | 1993. Velika nagrada Njemačke |
| Posljednja utrka | 1993. Velika nagrada Australije |
Alain Marie Pascal Prost (Saint-Chamond, 24. veljače 1955.), francuski automobilist, vozač Formule 1.
Sadržaj |
[uredi] Formula 1
1980. Prost ulazi u Formulu 1 u momčad McLarena, timski kolega mu je John Watson. U svojoj prvoj sezoni Prost osvaja 5 od 6 bodova za McLaren i završava na 15. mjestu u poretku vozača. Na kraju godine potpisuje za Renault.
1981. Prost vozi za Renault, timski kolega mu je René Arnoux. U toj godini ostvaruje prvo postolje u Argentini i pobijede u Francuskoj, Nizozemskoj i Italiji. Osvojio je još dva druga mjesta u Njemačkoj i u Las Vegasu. Sezonu je završio na 5. mjestu s 43 boda, sedam bodova iza svjetskog prvaka Nelsona Piqueta.
1982. Prost i dalje vozi za Renault, timski kolega mu je i dalje René Arnoux. Pobijedio je u prve dvije utrke u Južno Afričkoj Republici i u Brazilu, a onda su zaredala nekoliko odustajanja i tek poneko drugo mjesto u Francuskoj i Švicarskoj. Sezonu je završio na 4. mjestu s 43 boda iza svjetskog prvaka Kekea Rosberga.
1983. Prost je ove sezone u jakom Renaultu V6 Turbo osvojio četiri pobijede u Francuskoj, Belgiji, V. Britaniji i Austriji i dva druga mjesta u San Marinu i u Europi i jedno treće mjesto u Monaku. U zadnjoj utrci kad se borio za naslov u JAR-u eksplodirao je Renaultov V6 Turbo motor i Prost je ostao bez naslova. Osvojio je 57 bodova i završio na drugom mjestu iza Nelsona Piqueta.
1984. Prost odlazi u McLaren gdje za timskog kolegu dobiva starog lisca Niki Laudu. U toj sezoni ostvario je sedam pobjeda, jedno drugo i jedno treće mjesto, ali mu to nije bilo dosta za naslov jer je naslov prvaka osvojio njegov timski kolega Niki Lauda za pola boda, a tih pola boda se dodjeljivalo na utrci u Monako gdje je odvoženo samo pola utrke. Prost je završio sezonu sa 71.5 boda.
1985. Prost je žarko želio naslov što mu se i ostvarilo. Prost je pobijedio u pet utrka i postigao još dva druga mjesta i četiri treća mjesta. Osvojio je naslov sa 73 boda.
1986. Prost ostvaruje svoj drugi naslov. Timski kolega mu je Keke Rosberg. Ukupno je sakupio 72 boda s četiri pobijede, četiri druga i tri treća mjesta.
1987. je za njega bila loša jer je završio tek na četvrtom mjestu iza Williamsa Nelsona Piqueta i Nigela Mansella. Osvojio je 46 bodova uz tri pobijede, jedno drugo i tri treća mjesta.
1988. Prost za timskog kolegu dobiva Ayrtona Sennu koji je na kraju sezone osvojio naslov prvaka. Te sezone njih dvojica su pobijedili u 15 od 16 utrka. Sa sedam pobijeda i sedam drugih mjesta osvaja drugo mjesto s 87 bodova.
1989. za Prosta je bila sezona nadmetanja i borbe sa svojim momčadskim kolegom Ayrtonom Sennom. Na kraju sezone njih dvojica su se sudarila u Japanu u kojem je Senna diskvalificiran zato što su ga su suci vratili u utrku u kojoj je pobijedio. Tako je naslov pripao Prostu. Pobijedio je na četiri utrke , šest je bio drugi i jednu treći i uzeo naslov sa 76 bodova.
1990. Prost prelazi u Ferrari. Ove godine završava na drugom mjestu iza Senne nakon što ga je Senna udario Japanu i osvetio se za godinu prije. Pet puta je pobijedio, dva puta je bio drugi i dva puta treći i osvojio je 71 bod.
1991. Prost je završio sezonu na petom mjestu sa 34, pritom je osvojio tri druga i dva treća mjesta.
1993. Prost prelazi u Williams gdje osvaje svoj posljednji četvrti naslov svj. prvaka. Sedam puta je pobijedio, tri puta je bio drugi i dva treći. Osvojio je 99 bodova i povukao se iz Formule 1 nakon što je čuo da je Ayrton Senna potpisao za Williams.
[uredi] Život poslije Formule 1
[uredi] Postignuća
(key) (Utrke u boldu označuju najbolju startnu poziciju)( Utrke u italicu označaju najbrži krug utrke)
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Alain Prost koji govori o vozaču Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
1950: Farina | 1951: Fangio | 1952: Ascari | 1953: Ascari | 1954: Fangio | 1955: Fangio | 1956: Fangio | 1957: Fangio | 1958: Hawthorn | 1959: Brabham | 1960: Brabham
1961: P. Hill | 1962: G. Hill | 1963: Clark | 1964: Surtees | 1965: Clark | 1966: Brabham | 1967: Hulme | 1968: G. Hill | 1969: Stewart | 1970: Rindt
1971: Stewart | 1972: Fittipaldi | 1973: Stewart | 1974: Fittipaldi | 1975: Lauda | 1976: Hunt | 1977: Lauda | 1978: Mario Andretti | 1979: Scheckter | 1980: Jones
1981: Piguet | 1982: Rosberg | 1983: Piguet | 1984: Lauda | 1985: Prost | 1986: Prost | 1987: Piguet | 1988: Senna | 1989: Prost | 1990: Senna
1991: Senna | 1992: Mansell | 1993: Prost | 1994: M. Schumacher | 1995: M. Schumacher | 1996: D. Hill | 1997: Villeneuve | 1998: Häkkinen | 1999: Häkkinen | 2000: M. Schumacher
2001: M. Schumacher | 2002: M. Schumacher | 2003: M. Schumacher | 2004: M. Schumacher | 2005: Alonso | 2006: Alonso | 2007: Räikkönen

