Gornjolužičkosrpski jezik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Gornjolužičkosrpski jezik (Hornjoserbsce, hornjoserbski, hornoserbski; gornjolužički, haut sorabe, obersorbisch, upper lusatian, wendish; ISO 639-3: hsb) jezik jednog dijela Lužičkih Srba koji se govori u Gornjoj Saskoj u Njemačkoj. Ima oko 18.000 govornika (1995.) u Njemačkoj, ali etnička populacija iznosi znatno više, 45.000.[1]

Važnija gradska središta su Bautzen (Budysin) i Kamenz koji imaju svoje vlastite dijalekte nazvane po njima. Mlađi preferiraju standardni njemački. Uči se u osnovnim školama; novine, radio program. Pismo: latinica.

Pripada zapadnoslavenskoj skupini i lužičkosrpskoj podskupini jezika[2].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
    Wikicitati U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.
    (Škiljan, 1994., 25.)
  2. Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]