Hebridi (Mendelssohn)
| Hebridi | ||||
|---|---|---|---|---|
| Die Hebriden | ||||
| ||||
| Skladatelj | Felix Mendelssohn Bartholdy | |||
| Nastanak | 1830. – 1832. | |||
| Premijera |
| |||
| Kataloška oznaka | op. 26, MWV P 7 | |||
| Tonalitet | h-mol | |||
| Broj stavaka | 1 | |||
| Trajanje | oko 11 minuta | |||
Hebridi, koncertna uvertira u h-molu op. 26, MWV P 7 (njem. Die Hebriden) je skladba Felixa Mendelssohna Bartholdyja, naslovljena prema škotskom otočju Hebridi. Poznata je i pod imenom Fingalova spilja (Die Fingalshöhle, en. Fingal’s Cave). Prvu inačicu skladao je 1830. godine i zatim 1832. godine dvaput revidirao.
Nastanak[uredi | uredi kôd]
Felix Mendelssohn Bartholdy[1] bio je njemački skladatelj, pijanist i orguljaš iz razdoblja ranog romantizma. Skladao je simfonije, koncerte, oratorije, klavirsku i komornu glazbu. Na popisu njegovih djela MWV (Mendelssohn-Werkverzeichnis) nalazi se oko 750 skladbi u 26 grupa.
Mendelssohn je između 1829. i 1847. godine deset puta boravio u Velikoj Britaniji, u ukupnom trajanju oko 20 mjeseci. Za vrijeme prvog boravka 1829. godine posjetio je i Škotsku, koja je na njega ostavila snažan dojam, te je odatle dobio inspiraciju za svoja dva čuvena djela: Koncertnu uvertiru "Hebridi" i Simfoniju br. 3 u a-molu ("Škotska").
Nakon posjeta Fingalovoj spilji na otoku Staffa u Škotskom arhipelagu Unutrašnji Hebridi 8. kolovoza 1829. godine, kad je uradio skicu prvog motiva, Mendelssohn je krajem 1830. godine u Rimu skladao uvertiru pod prvim naslovom "Usamljeni otok" (Die einsame Insel). U drugoj verziji Mendelssohn joj je promijenio ime u "Hebridi" (Die Hebriden) i ta je verzija premijerno izvedena 14. svibnja 1832. u Londonu. Konačnu verziju završio je 20. lipnja 1832. godine, premijera je bila 10. siječnja 1833. u Berlinu i na njoj je Mendelssohn bio dirigent.
Uvertira je poznata i pod imenom "Fingalova spilja" (njem. Die Fingalshöhle, kako je Mendelssohn napisao na partituri, odnosno en. Fingal’s Cave ili Overture to The Isles of Fingal, kako ju je nazvao engleski izdavač William Goodwin).
Radi se o koncertnoj uvertiri jer nije zamišljena kao uvertira većeg djela, već kao samostalno djelo.
O glazbi[uredi | uredi kôd]
Orkestracija: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 horne, 2 trube, timpani, gudači
Tonalitet: h-mol
Skladba se sastoji od 268 taktova složenih u sonatnu formu.
U skladbi se suprotstavljaju dvije teme. Glavna tema, koju uvode viola, čelo i fagot, opisuje burno more oko spilje, valjanje i povremenu grmljavinu valova (timpani). Druga tema, koju također uvode fagot i čelo, opisuje osjećanje mira i usamljenosti u velikoj spilji koja podsjeća na katedralu. U srednjoj sekciji mirnu melodiju narušavaju puhači borbenim figurama. Kratki staccato izrazi se provlače kroz čitav orkestar, dok klarinet ne vrati mirni ambijent druge teme koja se nastavlja proširenom kodom. Djelo u završnicu uvodi klarinet prvom temom i prepušta je arpeggiu flaute, praćenoj pizzicatom gudača.
Uobičajeno trajanje uvertire je oko 11 minuta.
Utjecaj[uredi | uredi kôd]
Hebridi se nalaze na mnogobrojnim trajnim zapisima i često se izvode kao uvertira koncerata. Na primjer,
- Niški simfonijski orkestar je za koncert 20. rujna 2018. planirao program čija je uvertira trebala biti "Hebridi" (ispred Mendelssohnove "Škotske simfonije" i Mozartovog Koncerta za klarinet i orkestar u A-duru, KV 622). Tom prilikom su uvertiru nazvali "Hibridi" (sr-ćir. Хибриди)! Taj koncert nije održan, ali je ipak NSO gradskoj upravi podnio izvještaj o održanom koncertu, u kojem se ponavlja naslov "Hibridi".
Napomene[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- MWV P 7, letak - izvadak iz kataloga Mendelssohn-Werkverzeichnis, poveznica za preuzimanje sa stranice Saksonske akademije znanosti u Leipzigu, Sächsische Akademie der Wissenschaften zu Leipzig, www.saw-leipzig.de (njem.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Program koncerta 1. i 2. rujna 2010. godine Duizburške filharmonije, Duisburger Philharmoniker, duisburger-philharmoniker.de (njem.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Robert Howe, programski vodič koncerta 4. studenoga 2016. godine Mančesterskog simfonijskog orkestra i zbora, Manchester Symphony Orchestra and Chorale, www.msoc.org (en.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Mendelssohn: Fingal’s Cave Overture, Opus 26, programski vodič San Francisco Symphony, www.sfsymphony.org (en.) (Objavljeno: svibnja 2019., pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Hebridi u programu "Concert Notes: The London Sketchbook", Melbourne Chamber Orchestra, mco.org.au (en.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- The Hebrides Overture u programskom vodiču New Mexico Philharmonic, nmphil.org (en.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Program rada Niškog simfonisjkog orkestra za 2018. godinu, "Hibridi" na str. 9, sa službene stranice Grada Niša, www.gu.ni.rs (sr-ćir.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Izvještaj o radu Niškog simfonisjkog orkestra za 2018. godinu, "Hibridi" na str. 11, sa službene stranice Grada Niša, www.gu.ni.rs (sr-ćir.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)
- Koncerti Niškog simfonijskog orkestra u 2018. godini: umjesto najavljenog, održan je koncert 21. rujna s drugim programom (sr-ćir.) (Pristupljeno: 13. lipnja 2020.)