Hildegard Knef

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hildegard Knef

Hildegard Knef na svom posljednjem koncertu u Berlinu (5. ožujka 1995.)

Hildegard Knef na svom posljednjem koncertu u Berlinu (5. ožujka 1995.)
Rodno ime Hildegard Frieda Albertine Knef
Poznat/a i kao Hildegarde Neff
Rođen/a 28. prosinca 1925.
Umro/umrla 1. veljače 2002.
Berlin
Zanimanje glumica, pjevačica, pjesnikinja, književnica

Hildegard Frieda Albertine Knef (Ulm, 28. prosinca 1925. - Berlin, 1. veljače 2002.), njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica. U svijetu poznata i pod imenom Hildegarde Neff.

Život[uredi VE | uredi]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Hildegard Knef rođena je u Ulmu kao kći Hansa Theodora Knefa, trgovca duhanom flamanskog podrijetla i Friede Auguste, rođ. Gröhn. Već 1926. otac joj umire od sifilisa, nakon čega se seli u Berlin s majkom koja se 1933. ponovno udala. Hildegard je pohađala licej Friedrich Rückert u Schönebergu (Berlin).

Udavala se tri puta. Od 1947. do 1951. bila je u braku s Kurtom Hirschom, filmskim agentom iz Hollywooda i sudetskim židovom, čiji su se roditelji nakon rata preselili u SAD. Od 1962. do 1976. bila je udana za britanskog glumca Davida Camerona, koji je s njom nastupao na njemačkoj turneji s predstavom "Nicht von gestern (Born Yesterday)". Cameron je i otac njezine kćeri (Christina Antonia, 1968.). Od 1977. do svoje smrti 2002. godine bila je u braku s Paulom von Schellom.

Počeci filmske karijere[uredi VE | uredi]

Talentirana Knef, koja je još kao dijete slikala portrete, napustila je školu s 15 godina i započela školovanje za crtačicu u filmskom studiju UFA u Berlinu. Zbog ljepote ju je 1943. godine zapazio šef studija Wolfgang Liebeneiner te joj je osigurao stipendiju za glumačko školovanje pri istom studiju. Veliko zanimanje za Hildegard Knef pokazao je i sam Joseph Goebbels, po čijim joj je napucima izvršena i korekcija nosa. Godine 1944. imala je aferu s glavnim filmskim dramaturgom ("Reichsfilmdramaturg") Ewaldom von Demandowskym, koji je ujedno bio i glavni producent filmske kuće Tobis. Još prije kraja Drugog svjetskog rata nastupila je s manjim ulogama u nekoliko filmova ("Unter den Brücken", 1944., "Fahrt ins Glück", 1945. i dr.).

1945. Hildegard Knef u razrušenom Berlinu nastupa u kabareu i kazalištu i uskoro upoznaje svog prvog supruga Kurta Hirscha, američkog časnika, za kojeg se udaje 15. prosinca 1947. Zapažena u kazalištu dobiva ulogu u prvom poratnom njemačkom filmu "Die Mörder sind unter uns" ("Ubojice među nama") iz 1946., koji joj je osigurao međunarodnu karijeru. Za ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") dodijeljena joj je 1948. godine nagrada za najbolju žensku ulogu na festivalu u Locarnu. Iste godine po prvi put se pojavljuje na naslovnici magazina "Stern" i uskoro postaje prva velika poslijeratna njemačka zvijezda.

Zahvaljujući međunarodnom uspjehu i velikoj reportaži američkog magazina "Life" hollywoodski producent David O. Selznick pozvao ju je u SAD za kojeg početkom 1948. godine potpisuje sedmogodišnji ugovor. U tom razdoblju uči engleski jezik i snima bezbrojne filmske probe te upoznaje svoju sunarodnjakinju Marlene Dietrich. 1950. postaje i građankom SAD-a.

Između Europe i SAD-a[uredi VE | uredi]

Godine 1950. nakratko se vratila u Njemačku i snimila kontroverznu melodramu Willija Forsta "Die Sünderin" ("Griješnica"). Film je izazvao oštre prosvjede Katoličke crkve kako zbog kratke scene s golom Hildegard Knef, tako i zbog svoje teme o prostituciji i samoubojstvu, čime je prerastao u jedan od najvećih njemačkih filmskih skandala. Zbog filma su organizirane brojne demonstracije i zatvorena kina u brojnim njemačkim i europskim gradovima, a zbog njega su vođeni i sudski procesi. Međutim, film je samo u Njemačkoj vidjelo preko 7 milijuna gledatelja čime je popularnost glumice dodatno porasla. Istovremeno s uspjehom filma Knef je u listopadu 1951. objavila i svoju prvu ploču ("Ein Herz ist zu verschenken").

Obilježena kao "griješnica" Hildegard Knef bježi natrag u Hollywood, gdje snima cijeli niz filmova za 20th Century Fox. Amerikanci su 1952. godine Hildegarde Neff čak izabrali za najseksipilniju glumicu. Istovremeno sa snimanjem brojnih filmova u Americi, kada upoznaje i slavnu Marilyn Monroe i ostavlja svoje otiske pred legendarnim kinom Chinese Theatre, nastupa i u brojnim njemačkim, britanskim i francuskim filmovima. Ujedno je prva i najuspješnija Njemica s vlastitim showom na Broadwayu, gdje je nastupala u mjuziklu Colea Portera "Silk Stockings" ("Svilene čarape"). Upravo zbog sukoba Foxa i MGM-a oko filmskih prava na navedeni mjuzikl Hildegard Knef 1957. godine iz principa raskida ugovor s filmskom kućom odbivši snimiti preostale filmove. Glumica je time završila blistavu filmsku karijeru na vrhuncu slave i vratila se u Njemačku.

Film i glazba[uredi VE | uredi]

Po povratku u Njemačku i dalje snima filmove s više ili manje uspjeha, no kasnih 1950-tih i ranih 1960-tih godina uglavnom snima u Engleskoj i Francuskoj. Sve više se posvećuje pjevanju, čime je započela novu, drugu karijeru u životu. Iako je pjevala još u svojim ranijim filmovima, kao pjevačica i glumica posebno se proslavila kao Ninotschka u glavnoj ulozi Porterovog mjuzikla "Silk Stockings", u kojem je nastupala od 1954. do 1956. na Broadwayu. Godine 1958. nastupa u BBC-jevom televizijskom showu "The Hildegarde Neff Show". Prve ploče u Europi objavljuje u Engleskoj, a slijedi nekoliko jazz ploča u Francuskoj. Zahvaljujući pozitivnom odjeku njezinih ploča i pjesama u inozemstvu, postiže i prve glazbene uspjehe u domovini.

1962. snima prvu ploču u Njemačkoj i single "Er war nie ein Kavalier" ("Nikad nije bio kavalir") postaje veliki uspjeh. Godine 1963. objavljuje prvi LP "So oder so ist das Leben", a kao pjevačica šansona dobiva i prvi show na njemačkoj televiziji. Godine 1965. potpisuje i prvi vlastiti tekst ("Werden Wolken alt?"). Sljedeći LP album "Ich seh die Welt durch deine Augen" s vlastitim tekstovima 1966. godine postiže golemi uspjeh te Knef kreće na prvu koncertnu turneju.

Ponovno reda uspjeh za uspjehom, a jedna od najvećih uspješnica zasigurno je optimistično-ironična pjesma "Für mich soll’s rote Rosen regnen".

Ella Fitzgerald nazvala je Hildegard Knef "najboljom pjevačicom bez glasa". Njezin senzualni alt, jasan izgovor, jedinstvena interpretacija i tekstovi prožeti ironijom stvorili su od Hildegard Knef neponovljivu pojavu njemačke zabavne glazbe. Nijemci, ali i ostali joj se dive te je počinju nazivati "Die Knef". Poznata kao veliki perfekcionist i profesionalac, surađivala je isključivo s vrhunskim glazbenicima kao što su Kurt Edelhagen, Hans Hammerschmid, Bert Kaempfert i Gert Wilden.

Spisateljica[uredi VE | uredi]

1970. Hildegard Knef objavila je svoje prvo autobiografsko djelo Der geschenkte Gaul (Poklonjeno kljuse), na kojem je radila godinama i koje je ubrzo postalo bestseller. Knjiga je prevedena na čak 17 jezika i postala je najprodavanija knjiga jednog njemačkog autora od 1945. Godine 1970. odnosno 1971. objavljeni su njezini najkvalitetniji albumi Knef i Worum geht’s hier eigentlich?, koji ipak nisu postigli očekivani komercijalni uspjeh. Godine 1975. izdaje novu knjigu Das Urteil (Presuda) i to o bolesti od koje je i sama bolovala (rak dojke) te zbog svoje izravnosti ponovno daje povoda za razne rasprave. Godine 1976. knjiga je zauzela drugo mjesto na ljestvici najprodavanijih knjiga u SAD-u.

Usponi i padovi[uredi VE | uredi]

Od 1977. njezine se ploče izdaju u sve manjoj nakladi. Nakon borbe s bolešću udala se po treći put za 15 godina mlađeg mađarskog plemića Paula von Schella, zbog čega je često spominjana u "žutom" tisku. Uvrijeđena, s mužem i kćeri 1982. ponovno napušta Berlin i seli se u Los Angeles. Nakon rata s njemačkim medijima (bolest, razvod, novi brak, face-lifting, svjetska turneja), Knef se potpuno okrenula protiv domovine. U Americi je primljena s oduševljenjem, posebice medija koji su izvještavali o njezinom velikom povratku u Hollywood, u kojem ipak nije mogla pratiti zahtjeve suvremene filmske produkcije.

1987. proslavila se uspješnim povratkom na scenu kao "gospođica Schneider" u musicalu "Cabaret" Johna Kandera i Freda Ebba u berlinskom Theater des Westens. Godine 1989. konačno se vratila u Njemačku gdje je ponovno oživjela staru slavu.

1992. objavila je prvi single nakon pet godina i to novu interpretaciju uspješnice "Für mich soll's rote Rosen regnen". Istovremeno je dobila brojna priznanja i nagrade za životno djelo, glumila manje sporedne uloge na televiziji i kao legendarna filmska i pjevačka zvijezda gostovala u brojnim TV emisijama. Posljednje godine života ova strastvena pušačica provela je boreći se s bolešću pluća.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Izbor najpoznatijih pjesama[uredi VE | uredi]

  • "Für mich soll's rote Rosen regnen"
  • "Ich bin den weiten Weg gegangen"
  • "Eins und Eins, das macht zwei"
  • "Ich brauch Tapetenwechsel"
  • "Er war nie ein Kavalier"
  • "Aber schön war es doch"
  • "Mackie Messer"
  • "Es war beim Bal Paré"
  • "Er hiess nicht von Oertzen"
  • "Grauer Regen"
  • "Ich möchte am Montag mal Sonntag haben"
  • "Er setzt mich von der Steuer ab"
  • "Von Nun An Ging's Bergab"
  • "Wenn's dem Esel zu gut geht"
  • "Ich hab noch einen Koffer in Berlin"
  • "Heimweh nach dem Kurfürstendamm"
  • "Berlin, dein Gesicht hat Sommersprossen"


Diskografija[uredi VE | uredi]

LP-albumi[uredi VE | uredi]

  • 1955. Cole Porter: Silk Stockings
  • 1961. Hildegard Knef spricht Jean Cocteau: Die geliebte Stimme
  • 1963. Die Dreigroschenoper
  • 1963. So oder so ist das Leben
  • 1964. Die großen Erfolge
  • 1964. Hildegard Knef
  • 1964. Seitensprünge nach Noten: Schauspieler singen Chansons (Ilse - Wedkind)
  • 1964. Ihre großen Erfolge
  • 1964. Illusionen
  • 1964. Germany’s Hildegard Neff
  • 1965. Mrs. Dally (Heute ist Unabhängigkeitstag)
  • 1965. Hildegard Knef spricht und singt Tucholsky
  • 1965. Chansons mit Hildegard Knef
  • 1966. Ich seh die Welt durch deine Augen
  • 1966. So hat alles seinen Sinn
  • 1966. Die neue Knef – Tournee LIVE
  • 1966. Die große Knef
  • 1967. Halt mich fest
  • 1967. Hildegard Knef
  • 1968. Träume heißen du
  • 1968. Knef concert
  • 1968. Na und ...
  • 1968. Der Mond hatte frei
  • 1969. Love for Sale
  • 1969. Die großen Erfolge 2
  • 1970. Knef
  • 1970. Portrait in Musik
  • 1970. Hildegard Knef liest: Der geschenkte Gaul – Bericht aus einem Leben
  • 1970. Tapetenwechsel
  • 1970. Grand Gala
  • 1970. Hildegard Knef
  • 1971. From Here On In It Gets Rough
  • 1971. Worum geht’s hier eigentlich?
  • 1971. The World of Hildegard Knef
  • 1971. Gestern - Heute
  • 1972. Und ich dreh’ mich nochmal um
  • 1972. Texte, geschrieben und gelesen: Hildegard Knef
  • 1973. Portrait in Gold
  • 1974. Ich bin den weiten Weg gegangen
  • 1975. Das Urteil – Hildegard Knef liest aus ihrem Roman
  • 1975. Applaus
  • 1975. Star für Millionen: Hildegard Knef
  • 1976. Bei dir war es immer so schön
  • 1976. Die großen Erfolge
  • 1976. Grand Gala der Stars: Hildegard Knef
  • 1977. Lausige Zeiten
  • 1977. Goldene Serie: Hildegard Knef
  • 1978. Heimweh-Blues
  • 1978. Überall blühen Rosen
  • 1979. Eins & Eins – Hildegard Knef, ihre großen Erfolge und das Orchester Bert Kaempfert
  • 1979. Wereldsuccessen
  • 1979. Profile: Hildegard Knef
  • 1979. 20 große Erfolge
  • 1980. Da ist eine Zeit ...
  • 1980. Tournee, Tournee ... Das Live-Album ihrer Konzertreise
  • 1980. Motive: Hildegard Knef
  • 1980. Star-Magazin: Hildegard Knef
  • 1981. Portrait: Hildegard Knef
  • 1984. Aber schön war es doch – 16 große Erfolge
  • 1985. Ihre Freunde nennen sie Hilde
  • 1985. Ihre 16 größten Erfolge
  • 2002. The Reform Sessions

CD-albumi[uredi VE | uredi]

  • 1985. The Lady Is A Tramp – Internationale Erfolge
  • 1988. Concert – Ihre größten Erfolge
  • 1988. Idole: Hildegard Knef
  • 1989. Silk Stockings – 1955 Original Broadway Cast
  • 1992. Ihre großen Erfolge
  • 1993. Für mich soll's rote Rosen regnen – Ihre 20 schönsten Songs
  • 1994. The Fantastic World of Voices: The Great Hildegard Knef
  • 1994. Tonfilm-Schlager: Berühmte Filmmelodien und ihre besten Interpreten 1937–1955
  • 1999. "17 Millimeter"
  • 1999. Ich Sing Dein Lied
  • 2000. Das gab's nur einmal
  • 2000. Die Grossen Erfolge
  • 2000. Halt Mich Fest
  • 2002. Aber schön war es doch
  • 2002. Knef Sings, Kaempfert Swings
  • 2002. In Concert
  • 2002. Singt Cole Porter (Expanded & Remastered)
  • 2003. A Woman and a Half
  • 2003. Singt und Spricht Tucholsky
  • 2003. So Oder So Ist das Leben
  • 2005. Der Geschenkte Gaul
  • 2005. Das Urteil
  • 2005. Schöne Zeiten - Ihre unvergessenen Singles
  • 2005. Knef
  • 2005. Ich bin den weiten Weg gegangen

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1949. nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") na filmskom festivalu u Locarnu
  • 1951. otisci ruku i nogu pred kinom Graumans Chinese Theater u Hollywoodu
  • 1953. nagrada francuske filmske kritike za ulogu u filmu "La Fête à Henriette"
  • 1956. izbor za glumicu s najvećim seksipilom (SAD)
  • 1959. njemačka filmska nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu "Der Mann, der sich verkaufte" ("Čovjek koji se prodao")
  • 1968. Zlatna ploča
  • 1968. izbor za najbolju njemačku pjevačicu
  • 1969. glazbena nagrada Edison za najbolji tekst i popularnost u Europi
  • 1975. odličje SR Njemačke prvog reda za zasluge na priznanju SR Njemačke u svijetu
  • 1976. Zlatna nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Jeder stirbt für sich allein" ("Svatko umire sam") na međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary
  • 1976. nagrada Mark Twain za englesko izdanje "Das Urteil"
  • 1977. njemačka filmska nagrada za cjelokupno filmsko djelo
  • 1980. Zlatni tulipan (nizozemska glazbena nagrada)
  • 1993. nagrada grada Düsseldorfa "Helmut Käutner"
  • 1995. Veliko odličje Berlina za zasluge
  • 1996. prva dobitnica nagrade "Marlene"
  • 1999. njemačka video nagrada za životno djelo
  • 1999. nagrada za najbolju jazz produkciju godine za album "17 Millimeter" s jazz glazbenikom Tillom Brönnerom
  • 2000. Zlatna kamera za životno djelo
  • 2000. ECHO za životno djelo
  • 2001. Bambi za životno djelo

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]