IAI Harop
IAI Harop je lebdeće streljivo koje je razvio MBT odjel kompanije Israel Aerospace Industries. Streljivo lebdi iznad bojnog polja i po naredbi napada mete.[1]
Pregled[uredi | uredi kôd]
IAI Harop ima vrijeme letenja od 6 sati i domet od 1000 km u oba smjera. To je veća verzija IAI Harpy i lansira se iz spremnika sa zemlje ili mora, ali se može prilagoditi za lansiranje iz zraka.[1] Haropom upravlja daljinski operater koji može odabrati statične ili pokretne mete koje otkrije elektrooptički senzor letjelice.[2]
IAI je razvio manju verziju Haropa za manje aplikacije pod nazivom Mini-Harop ili Green Dragon. Manji Harop veličine je jedne petine normalnoga i ima lakšu bojnu glavu od 3 – 4 kg. Izdržljivost mu je 2 do 3 sata i koristi se taktički protiv vremenski kritičnih ciljeva ili onih koji se skrivaju i ponovno pojavljuju.[3]
Operateri[uredi | uredi kôd]
- Azerbejdžan[4]
- Njemačka (samo za probne svrhe, bez prelaska na redovnu upotrebu)
- Maroko[5]
- Indija[6]
- Turska[7]
- Izrael[7]
- Singapur
Tehnički podaci[uredi | uredi kôd]
- Posada: —
- Dužina: 2,5 m
- Raspon krila: 3,00 m
- Domet komunikacije: 200 km
- radarski potpis (RCS): < 0,5m2
Performanse[uredi | uredi kôd]
- Najveća brzina: 417 km/h (225 čv)
- Domet: 1000 km
- Izdržljivost: 9 sati
- Plafon leta: 4600 m (15.000 stopa)
Naoružanje[uredi | uredi kôd]
- bojeve glave od 23 kg
- preciznost (CEP): < 0,5 m s bojnom glavom od 16 kg
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Israel special - IAI's Harop ups the stakes on SEAD missions. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2020.
- ↑ "India eyes IAI's Harop attack UAV"
- ↑ Mini Harop. IAI. Pristupljeno 10. srpnja 2022.
- ↑ Arminfo: Azerbaijan uses Israel-made Harop drone against NKR. arminfo.am. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2016. Pristupljeno 6. travnja 2016.
- ↑ Moroccan air force orders Harop loitering munitions. defensa.com. 17. prosinca 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2020. Pristupljeno 17. prosinca 2020.
- ↑ Indian air force orders Harop loitering munitions. Flightglobal.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2016. Pristupljeno 6. travnja 2016.
- ↑ a b Martin Streetly, ur. 2014. Jane's All the World's Aircraft: Unmanned 2014-2015. IHS Jane's. London. str. 101. ISBN 978-0710630964