Indonezijski jezik
 Bahasa Indonesia |
|
| Države govorenja: |
Indonezija Istočni Timor |
| Regije govorenja: |
Uglavnom se govori u Jugoistočnoj Aziji |
| Etnicitet | {{{etnicitet}}} |
| Broj govornika: | materinski jezik: 250 milijuna |
| Rang: | 52. |
| Razredba: | Austronezijski Malayo-Polinezijski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | id |
| ISO 639-2: | ind |
| ISO 639-3: | ind |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika | |
Indonezijski jezik (indonezijski:Bahasa Indonesia; ISO 639-3: ind) jedan od malajskih jezika, službeni jezik Indonezije. Temelji se na verziji malajskog jezika s otoka Riau u zapadnoj Indoneziji. Prvi je put za službeni jezik proglašen uz deklaraciju o neovisnosti Indonezije 1945. Skoro 100% stanovnika Indonezije govori taj jezik i to je jedan od najčešće govorenih jezika u svijetu. Većina formalnog obrazovanja, kao i gotovo svi nacionalni mediji i drugi oblici komuniciranja provode se na indonezijskom jeziku. U Istočnom Timoru je uz druge službene jezike (engleski, Tetum i portugalski) je služben Indonezijski. Izvorno ime za jezik je Bahasa Indonesia.
Povijest [uredi]
Indonezijski je normativni oblik Malajskog jezika, jedan od Austronezijskih (ili Malayo-polinezijskih) je jezik koji se koristi kao lingua franca u indonezijskom arhipelagu stoljećima. To je bio visok status službenog jezika s Indonezijskim proglašenjem nezavisnosti 1945. Najraniji poznati natpis u malajskom jeziku datira iz 7. stoljeća, poznat kao Kedukan Bukit natpis. Otkrio ga je Nizozemac M. Batenburg 29. studenog 1920. u Kedukan Bukitu, Južna Sumatra, na obalama rijeke Tatang (a od pritoka rijeke Musi). To je mali kameni natpis, veličine 45 cm od 80 cm.
Piše se latinicom i arapskim pismom. 23,187,680 milijuna govornika (kao prvi jezik), od čega 22,800,000 (2000) u Indoneziji. Preko 140,000,000 miljuna ljudi govori ga kao drugi jezik[1].
