Arapsko pismo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Povijest alfabeta

srednje brončano doba 19.–15. st. pr. Kr.

meroitičko 3. st. pr. Kr.
Genealogija

Arapsko pismo se koristi za pisanje poglavito arapskog jezika, ali i drugih jezika kao što su perzijski i urdu. Njime je pisana i sveta knjiga islama - Kur'an.

Arapsko se pismo razvilo iz starijeg nabatejskog pisma pod djelomičnim utjecajem sirskog. Za najstariji spomenik arapskog jezika smatra se nadgrobni spomenik lahmidskog kralja Imrul-Kajsa u mjestu Namara u Siriji iz 328., a za najstariji spomenik arapskog pisma natpisi iz Zabada iz 512. godine. Iz ranog perioda islama sačuvani su spomenici u uglatoj varijanti pisma - tzv. kufsko pismo, te nešto oblijoj varijanti neshi.

Arapski alfabet je djelimično naslijedio stari semitski poredak koji se preko Feničana odrazio i na grčki alfabet, abecedu i azbuku, ali je poredak u novije vrijeme izmijenjen u arapskom jeziku. Prvo je slovo alfabeta elif (uspravna ravna crta).

Alfabet sadrži ukupno 28 slova, tzv. harfova, koji ne razlikuju velika, mala, pisana ili tiskana slova, ali imaju različite oblike za slovo na početku, u sredini i na kraju riječi.


Beta uc lc.svg Nedovršeni članak Arapsko pismo koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.