Islanđani
| Islanđani Íslendingar | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Ukupno pripadnika | |||||||||
| 356,000 (procjena 2008) | |||||||||
| Značajna područja naseljavanja | |||||||||
 Island 278,000 | |||||||||
| |||||||||
| Jezik | |||||||||
| islandski jezik | |||||||||
| Vjera | |||||||||
| luterani |
Islanđani su maleni germanski narod s Islanda, potomci naseljenika čija je pradomovina Norveška. Ima ih oko 250 000 na otoku i u Sjevernoj Americi. Pretežno se bave ribarstvom i stočarstvom.
Ime[uredi | uredi kôd]
Naziv Islanđani dolazi po otočnoj državi Island (Ísland =ledena zemlja). Sami sebe oni (na Islandu) nazivaju Íslendingar, dočim one nastanjene u Sjevernoj Americi (Kanadi i SAD).-u zovu Vestur Íslendingar ili Zapadni Islanđani.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Ovaj maleni narod danas poglavito živi na otoku Islandu gdje im se broj kreće oko 280.000, te ima nešto iseljenih u SAD (50.000), Kanadu (12.000), nadalje u Norveškoj (3.700) i Švedskoj (3.600). Ukupno svih Islanđana ima oko 356.000 (2008.).[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Preci Islanđana dolaze na otok u kasnom 9. i ranom 10. stoljeću, i poglavito su porijeklom s područja današnje Norveške. Godine 930. vodeće poglavice utemeljuju najstariji parlament na svijetu[2] Alþingi (Althingi, Althing), vjerojatno u Þingvelliru (Thingvellir)[3] a njihova samostalnost potrajat će sve do ujedinjenja s Norveškom krunom, s kojima se u kasnom 14. stoljeću ujedinjuju s Danskom. Svoj parlament ponovno utemeljuju tek 1843. a 1918. uz suglasnost s Danskom ponovno osnivaju suverenu državu. Godine 1940. dolaze pod okupaciju Nijemaca. U svibnju iste godine otok okupiraju britanske vojne snage a početkom Drugog svjetskog rata u svibnju (1941) na njega dolaze i Amerikanci. Nezavisnot ponovno proglašavaju u lipnju 1944., te pet godina kasnije (1949) pristupaju u NATO. Danas je Island jedina zemlja NATO saveza bez vojnih snaga.
Etnografija[uredi | uredi kôd]
Islanđani su ribarski narod čija ekonomija i danas počiva na ribarstvu i ribljoj industriji, a 80% industrije je prehrambena.[4] Uz ribu na jelovniku se nalazi i svinjetina, ovčetina, janjetina (jela sviðasulta, lifrarpylsa, hangikjöt), konjsko meso, kao i neka bizarna jela koja se pripremaju od mesa morskih pasa (Hákarl) i kitova. Uz hangikjöt Islanđani piju pivu slično piće poznato kao malt, te uz tradicionalni Þorramatur veoma žestoko piće brennivín ili 'crna smrt'. Þorramatur se poslužuje uz crni kruh od raži kojega nazivaju rúgbrauð. Od tradicionalnih ribljih jela poznata su tvrdo-sušeni harðfiskur i skyr.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Icelander
- ↑ Iceland History. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Þingvellir - Thingvellir in Iceland: Iceland's National Shrine. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Food, gastronomy, cuisine. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2007. Pristupljeno 3. rujna 2008.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Durrenberger, E. Paul, and Gisli Palsson, eds. (1989). The Anthropology of Iceland. Iowa City: University of Iowa Press.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Icelanders Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2006. (Wayback Machine)
- Icelanders, a diverse bunch?