Danska

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kraljevina Danska
Kongeriget Danmark
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Guds hjælp, Folkets kærlighed, Danmarks styrke

(danski: Božja pomoć, ljubav ljudi, snaga Danske)

Himna
Der er et yndigt land
Položaj Danske
Glavni grad Kopenhagen
Službeni jezik danski 1)
Državni vrh
 - Kraljica Margareta II.
 - Predsjednik Vlade Helle Thorning-Schmidt
Neovisnost 980.
Površina 133. po veličini
 - ukupno 43.094 km2
 - % vode 1,6 %
Stanovništvo 111. po veličini
 - ukupno (2012) 5.580.000
 - gustoća 124/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 187.9 milijardi $ (45.)
 - po stanovniku 34,740 $ (6.)
Valuta danska kruna (100 ørea)
Pozivni broj +45
Vremenska zona UTC +1
Internetski nastavak .dk
1) Uz danski koriste se grenlandski na Grenlandu i ferojski na Farskim otocima. Njemački je zaštićen manjinski jezik u južnoj Danskoj.

Danska - najmanja nordijska zemlja. Danska je dio Skandinavije, na sjeveru Europe, graniči s Njemačkom.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Danske
Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima - što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad u Danskoj je Ribe iz 810. godine. Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povijesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike.

U različitim dobima kralj Danske je vladao dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernom Njemačkom. Scania, Blekinge i Halland su bili dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom (do 1905.).

Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. lipnja 1849.

Poslije drugog Šlezviškog rata (danski: Slesvig) 1864. godine, Danska je bila prisiljena ustupiti pokrajinu Schleswig-Holstein Pruskoj, što je bio posljednji poraz koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Poslije ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredijeljena u Prvom svjetskom ratu. Zbog poraza Njemačke, tijekom sklapanja sporazuma u Versaillesu, Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Schleswig-Holstein. Bojeći se Njemačke odmazde ona je odbila prihvatiti vraćanje Holsteina i inzistirala je na plebiscitu o povratku Schleswiga. Godine 1920., kao rezultat plebiscita, sjeverni Schleswig vraćen je Danskoj. Usprkos neutralnosti Danska je napadnuta od strane Njemačke (Operacija Weserübung), 9. travnja 1940. godine. Iako u početku sa samostalnom vlašću (koja je završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Poslije rata Danska je postala jedan od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se EEZ-u (kasnije EU).

Politika[uredi VE | uredi]

1849. godine Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, pošto je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, s premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti.

Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može zatražiti privremene izbore, ako tako odluči. Ukoliko parlament izglasa nepovjerenje premijeru, vlada se raspada.

Regije[uredi VE | uredi]

Danska je od 1. siječnja 2007. podijeljena na 5 regija (regioner, jednina: region) i 98 općina (kommuner, jednina: kommune). Prije 2007. je bila podijeljena na 13 okruga (amter, jednina: amt) i na 270 općina.

Regije Danske



regije    središte stanovništvo
(09/2006)

Hovedstaden (H) Hillerød 1 636 749
Zeland (Sjælland) (Z) Sorø   816 118
Južna Danska (Syddanmark) (S) Vejle 1 189 817
Središnji Jutland (Midtjylland) (M) Viborg 1 227 428
Sjeverni Jutland (Nordjylland) (N) Aarhus 576 972


Okruzi do 2007.

Tri općine koje imaju ovlasti okruga su:

Grenland i otoci Føroyar također pripadaju Danskom Kraljevstvu, ali imaju status autonomnih regija, te svaku od ovih regija predstavljaju po dva zastupnika u danskom parlamentu.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Karta Danske

Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda (Jylland) i 406 otoka (vidi: popis otoka Danske).[1] Od tih otoka 108 su nastanjena, a najveći su Zeland (Sjælland) i Fyn. Otok Bornholm nalazi se istočno u Baltičkom moru. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima; Most Øresund spaja Zeland sa Švedskom. Most Storebæltsbroen spaja Fyn sa Zelandom. Također je dobra povezanost otoka trajektima. Danska je većinom ravničarska zemlja s najvećim vrhom Møllehøj (170,86 m).

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Danska ima moderno tržišno gospodarstvo. Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK). Gospodarstvo ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili euro na referendumu 2000. godine. Gospodarstvo je vrlo sindikalizirano; više od 75% radne snage su članovi sindikata. Pravila o radu i plaći većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Danska je najgušće naseljena zemlja Sjeverne Europe. Većina stanovništva je skandinavskog porijekla. Manji dio su Inuiti sa Grenlanda, domoroci sa Ferojskih otoka (Ferojci) i imigranti koji čine oko 6,2% stanovništva. Najveće skupine imigranata su: Azijati (1,5%), Turci (0,9%), emigranti iz zemalja bivše Jugoslavije (0,8%) i Afrikanci (0,7%).

Danski je dominantan jezik u cijeloj zemlji, s iznimkom male grupe njemačkih govornika blizu granice s Njemačkom.

80% stanovnika pripadaju Danskoj Narodnoj Crkvi (Den Danske Folkekirke) koja je jedan od oblika Luteranske Crkve. Ostatak stanovništva većinom pripada nekim drugim kršćanskim crkvama, dok je 2% stanovništva islamske vjeroispovijesti. U zadnje vrijeme u Danskoj je doživjela procvast stara nordijska religija Asatru koju je danska vlada odobrila kao vjerski pokret.

Jezici[uredi VE | uredi]

Danska je zemlja sa 8 jezika, od kojih je 7 živih, a za jednog nije poznato da itko njime govori, pa se smatra izumrlim, to je putinički danski (rodi, rotwelsch). Danski je nacionalni jezik u Danskoj i Grenlandu, a njemački standardni i ferojski, regionalno službeni u Danskoj.

Popis jezika: danski, danski znakovni jezik, ferojski, grenlandski kalaallisut (grenlandski inuktitut), jutski, njemački standardni, putnički danski, švedski.

Kultura[uredi VE | uredi]

NASA-Foto: Danska u ožujku 2002. godine

Vjerojatno najpoznatiji Danac je pisac bajki Hans Christian Andersen. Drugi vrlo poznati Danci su: filozof Søren Kierkegaard, fizičar Niels Bohr, spisateljica Karen Blixen, astronom Tycho Brahe i filmski redatelj Lars von Trier.

Aktualni svjetski prvak u Backgammonu, iz 2008. godine, je Danac Lars Trabolt.

Promet[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Danske

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Facts and Figures", Danish Defence, Defence Command Denmark, pristupljeno 26. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]