Ivan Klajn

Izvor: Wikipedija

Prof. dr Ivan Klajn (Beograd, 31. siječnja 1937. – Beograd, 31. ožujka 2021.), bio je srpski jezikoslovac i povjesničar jezika.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bio je redovni član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU). Za dopisnog člana izabran je 1997. godine, a za redovnog 2003. godine. Završio je studij talijanskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Kao redovni profesor na istom fakultetu predaje talijanski jezik i usporednu gramatiku romanskih jezika. Područje Klajnova rada su, osim romanistike, i tvorba riječi, jezično savjetništvo i standardizacija suvremenoga srpskog jezika. Najznačajnija su Klajnova djela: "Rečnik jezičkih nedoumica", "Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku" (I-II) i "Italijansko-srpski rečnik". S očeve strane, Klajn je židovskog podrijetla. Obitelj njegova oca Huga Klajna je generacijama živjela u Vukovaru. Znatan dio njegove obitelji je stradao u koncentracijskom logoru Jasenovac.[1]

Knjige i članci[uredi | uredi kôd]

Od 1974. godine piše (dvo)tjedne rubrike o problemima suvremenog srpskog jezika najprije u "Borbi", a zatim u "Politici" i u "Ilustrovanoj Politici", a posljednjih desetak godina u NIN-u.

Od prvog broja glavni je urednik jezikoslovnog časopisa Jezik danas, koji izdaje Matica srpska. Objavio je veći broj radova u jezikoslovnim časopisima i 18 knjiga:

  • "Ispeci pa reci"
  • "Istorijska gramatika španskog jezika"
  • "Italijansko-srpski rečnik" (2 izdanja)
  • "Jezik oko nas" (1980.)
  • "Lingvističke studije" (2000.)
  • "O funkciji i prirodi zamenica" (1985.)
  • "Pisci i pismenjaci" (1994.)
  • "Razgovori o jeziku" (1978.)
  • "Rečnik jezičkih nedoumica" (6 izdanja)
  • "Rečnik novih reči" (1992. )
  • "Stranputice smisla"
  • "Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku" - prvi dio (2002.)
  • "Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku"- drugi dio 2003.
  • "Uticaji engleskog jezika u italijanskom" (1971.)
  • "Srpski jezički priručnik" (2007.)

U suautorstvu s Pavlom Ivićem, Mitrom Pešikanom i Branislavom Brborićem napisao je "Jezički priručnik" u izdanju Radio-televizije Beograd (1991.). U zborniku "Srpski jezik na kraju veka" (1996.) napisao je dio o leksici. Njegov "Rečnik jezičkih nedoumica" doživio je šest izdanja. Za "Italijansko-srpski rečnik" (drugo izdanje, 2000.) dobio je nagradu talijanske vlade.

Prevodilaštvo[uredi | uredi kôd]

Preveo je veći broj knjiga s talijanskog i engleskog jezika. Njegov prijevod komedije Giordana Bruna "Svećar" izvodio se u "Ateljeu 212" u Beogradu. Jedan je od priređivača srpskog izdanja "Kembričke enciklopedije jezika" ("Nolit", Beograd, 1995) Davida Crystala i jedan od prevoditelja (uz Borisa Hlebeca) srpskog izdanja "Enciklopedijskog rečnika moderne lingvistike" ("Nolit", Beograd, 1988) istog autora.

Članstva[uredi | uredi kôd]

Bio je član Savjeta Vukove zadužbine. Bio je član Odbora za standardizaciju srpskog jezika i predsjednik Komisije za odnose s javnošću i rješavanje neodložnih pitanja. Također je bio suradnik Matice srpske. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[2]

Enigmatika[uredi | uredi kôd]

Zanimao se i za enigmatiku. U zagrebačkom Vjesnikovom kvizu (i njegovim posebnim izdanjima) objavio je nekoliko članaka s enigmatskom tematikom, kao i nekoliko zagonetaka (npr. palindromnih rečenica) ili zadataka povezanih s jezikom. Dio njegovih enigmatskih doprinosa spomenut je u knjizi "Kombinatorika u igrama riječi" Alojza Buljana (Matica hrvatska - ogranak Novska, Novska, 2003).

Napomena[uredi | uredi kôd]

U Enciklopediji Britanici pogrešno su navedeni naslovi Klajnovih knjiga: umjesto "Pisci i pismenjaci" piše "Pisma i pismenjaci", a umjesto "Uticaji engleskog jezika u italijanskom" piše "Uticaj ...".

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (srp.) Nikolić, Aleksandar. 18. srpnja 2011. Ivan Klajn: Krleža me je učio tajnama fine književnosti. Blic. Pristupljeno 16. kolovoza 2013.
  2. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 27. ožujka 2024.