Jack Nicholson

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jack Nicholson
Jack Nicholson
Rodno ime John Joseph Nicholson
Rođenje 22. travnja 1937.
Godine rada 1958.-
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

John Joseph Nicholson (New Jersey, 22. travnja 1937.), poznatiji kao Jack Nicholson, američki filmski glumac, redatelj, scenarist i producent.

Nicholson je 12 puta bio nominiran za Oscara i osvojio triput (dva puta za najboljeg glumca i jednom za sporednog). Izjednačen je s Walterom Brennanom po broju glumačkih pobjeda kod glumaca (tri), te je ukupno drugi iza Katharine Hepburn (četiri). On je i jedan od dva glumca koji je bio nominiran za Oscara (za glavnu ili sporednu ulogu) u svakom desetljeću od šezdesetih; drugi je Michael Caine.

Osvojio je sedam Zlatnih globusa te 2001. primio Počasnu nagradu Kennedy centra. 1994. je postao najmlađi glumac kojem je Američki filmski institut dodijelio nagradu za životno djelo. Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Kineska četvrt, Let iznad kukavičjeg gnijezda, Isijavanje Stanleyja Kubricka, Bolje ne može, Batman Tima Burtona i Pokojni Martina Scorsesea.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život[uredi VE | uredi]

Nicholson je rođen 22. travnja 1937. u mjestašcu Neptune u New Jerseyu. Njegova majka, June Frances Nicholson, bila je plesačica u lokalnom kazalištu koja je čvrsto vjerovala da će pod umjetničkim imenom June Nilson postići značajnu karijeru. No, planovi su se poremetili kad je ostala trudna i zbog toga se 16. listopada 1936. udala za kolegu s posla, Donalda Fucilla. Međutim, njihov brak je ubrzo poništen jer je Donald Fucillo već bio oženjen. Premda je on priznao dijete i obvezao se da će o njemu voditi brigu, umiješala se Ethel Nicholson, baka s majčine strane, zahtijevajući da se ona nastavi brinuti o unuku. Tako će se, obrazložila je, njezina kći moći posvetiti karijeri od koje su svi mnogo očekivali. John Joseph Nicholson, djed slavnoga glumca, potomak nizozemskih doseljenika, radio je u robnoj kući, a doma je uglavnom dolazio pijan. Roditelji tek rođenog dječaka složili su se s Ethel Nicholson, pa je Jack dobio prezime svoje majke i nastavio s njom živjeti u kući djeda i bake. Kako se u tom okruženju nikada više nije spominjalo ime Donalda Fucilla, Jack Nicholson je odrastao u uvjerenju kako su mu djed i baka roditelji, a majka - sestra.

Da paradoks bude veći, tek je novinar tjednika Time, koji je 1974. pisao veliki članak o tada mladom glumcu u usponu, otkrio da mu je žena za koju je vjerovao da mu je sestra - zapravo majka. Kako su baka i majka umrle mnogo prije toga (1963. i 1970.), više nitko nije mogao svjedočiti o tome, a Nicholson nije želio razgovarati s novinarom.

Kako je postajao slavniji, tako je pitanje o njegovom ocu pobuđivalo sve više zanimanja. U raznim nagađanjima najdalje je otišao Patrick McGilligan, koji je 1995. objavio knjigu "Jack's Life" ("Jackov život"). On je postavio tezu da je otac slavnog glumca mogao biti i Eddie King, ravnatelj kazališta u kojem je radila Nicholsonova majka. Donald Fucillo odmah je energično otklonio takvu mogućnost te priznao kako je brakom s June, doduše, počinio bigamiju, ali da očinstvo nikada nije nijekao. Iako je u vrijeme izlaska knjige postojala mogućnost da se očinstvo s velikom sigurnošću utvrdi DNK analizom, i time izbjegnu sva daljnja nagađanja, Nicholson je to kategorično odbio. "Otac je osoba koja ti pomaže dok odrastaš, a ne netko tko ima iste spirale u genskom kodu", objasnio je.

Rana glumačka karijera[uredi VE | uredi]

Nicholson kao Wilbur Force u filmu Mala trgovina užasa (1960.)

Kad je Nicholson došao u Hollywood, radio je razne poslove za legende animacije Hannu i Barberu. Vidjevši njegov umjetnički talent, ponudili su mu posao animatora. No, on je odbio želeći postati glumac.

Karijeru je počeo kao glumac, scenarist i producent, radeći za i sa Rogerom Cormanom, među ostalima. Filmski debi je ostvario u filmu The Cry Baby Killer (1958.), gdje je glumio maloljetnog delikventa koji se uspaniči nakon što je ubio dvojicu tinejdžera. Ostali filmovi iz tog razdoblja su Mala trgovina užasa (1960.), u kojem je imao malu ulogu mazohističkog zubarskog pacijenta, te The Raven (1963.) i Užas (1963.), u kojem je nastupio sa svojom tadašnjom suprugom Sandrom Knight.

Kako se u šezdesetima još teško dolazilo do uloga, Nicholson je sve više pisao. Rezultati su bili Thunder Island (1963.), Flight to Fury (1964.), Ride in the Whirlwind (1965.) i film o Monkeesima, Head. Ovi filmovi nisu postigli značajniji uspjeh, ali mladi Nicholson je konačno mogao raditi nešto korisnije.

Put do slave[uredi VE | uredi]

Jack Nicholson kao odvjetnik George Hanson u filmu Goli u sedlu s Peterom Fondom

Kako mu glumačka karijera nije krenula s mjesta, Nicholson se činio rezigniranim karijerom iza kamere kao scenarist/redatelj. Okus uspjeha je prvi put osjetio sa filmom iz 1967. The Trip, s Peterom Fondom i Dennisom Hopperom. No, nakon što se otvorila mogućnost za manju ulogu u filmu Goli u sedlu, on ju je iskoristio i lansirao karijeru. Nicholson je glumio odvjetnika pijanca Georgea Hansona, a za izvedbu je nominiran za Oscara. Uloga Hansona pokazala se kao prekretnica za Nicholsona - uloga je zapravo bila napisana za glumca Ripa Torna, koji je bio dobar prijatelj sa scenaristom Terryjem Southernom, ali se Torn povukao s projekta nakon svađe s redateljem Dennisom Hopperom.

Sljedeće godine je nominiran za Oscar za najboljeg glavnog glumca za ulogu u filmu Pet lakih komada. Iste godine je nastupio u ekranizaciji On a Clear Day You Can See Forever.

1973. je nastupio u filmu Hala Ashbyja Posljednji zadatak, za koji je osvojio nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Cannesu. Slijedio je klasični noir triler Romana Polanskog Kineska četvrt (1974.) Nastupio je i u mjuziklu grupe The Who Tommy, te u Zanimanje: reporter Michelangela Antonionija.

Američka ikona[uredi VE | uredi]

Nicholson (desno) i Dennis Hopper na 62. dodjeli Oscara 26. ožujka 1990.

Nicholson je osvojio svoj prvi Oscar za najboljeg glavnog glumca portretom Randlea P. McMurphyja u ekranizaciji romana Kena Kesseyja Let iznad kukavičjeg gnijezda, redatelja Miloša Formana iz 1975. Nicholsonu je ponuđena uloga Michaela Corleonea u Kumu, ali ju je odbio.

Nakon toga je slijedilo nekoliko čudnih odluka. Prihvatio je manju ulogu u Posljednjem tajkunu, s Robertom De Nirom. Zatim i manje simpatičnu ulogu u vesternu Arthura Penna Missouri Breaks, samo kako bi radio s Marlonom Brandom. Po tome je uslijedio njegov redateljski rad na vesternu Goin' South. Njegov redateljski debi bio je film iz 1971., nazvan Drive, He Said.

Iako nije privukao pozornost Akademije u adaptaciji Isijavanja Stanleyja Kubricka (1980.), to ostaje jedna od njegovih značajnijih uloga. Njegov sljedeći Oscar, za najboljeg sporednog glumca, došao je za ulogu umirovljenog astronauta Garretta Breedlovea u Vremenu nježnosti (1983.) redatelja Jamesa L. Brooksa. Nicholson je u osamdesetima nastavio produktivnu karijeru filmovima kao što su Poštar uvijek zvoni dvaput (1981.), Crveni (1981.), Čast Prizzijevih (1985.), Vještice iz Eastwicka (1987.) i Ironweed (1987.). Još je tri puta nominiran za Oscara (Crveni, Čast Prizzijevih i Ironweed).

Odbio je ulogu Johna Booka u filmu Svjedok. Batman iz 1989., u kojem je Nicholson glumio Jokera, postigao je veliki komercijalni uspjeh, a postotak od ukupne zarade donio je Nicholsonu oko 60 milijuna dolara. Trebao je reprizirati ulogu u petom nastavku iz franšize o Batmanu 1999., ali je studio Warner Bros. otkazao projekt.

Za ulogu usijanog pukovnika Nathana R. Jessepa u Malo dobrih ljudi (1992.), filmu o ubojstvu među američkim marincima, opet je nominiran za Oscara. Film je postao najpoznatiji zbog njegove rečenice "You can't handle the truth!" ("Ti ne možeš podnijeti istinu!") koja je postala predmet imitiranja i dio popularne kulture.

No, nisu sve Nicholsonove izvedbe bile dobro ocijenjene. Nominiran je za nagrade Razzie za najgoreg glumca u filmovima Nevolje s muškarcima i Hoffa (1992.). Međutim, uloga u Hoffi mu je donijela i nominaciju za Zlatni globus.

Sljedeći Oscar za najboljeg glavnog glumca je došao za ulogu Melvina Udalla, neurotičnog pisca s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, u romantičnoj komediji Bolje ne može (1997.), ponovno s redateljem Jamesom L. Brooksom.

Zadnje godine[uredi VE | uredi]

U Gospodinu Schmidtu je utjelovio umirovljenog činovnika iz Omahe, Nebraska, koji preispituje vlastiti život i smrt svoje supruge ubrzo nakon toga. Njegova tiha, zatomljena izvedba bila je u suprotnosti s mnogim njegovim prijašnjim ulogama, a donijela mu je nominaciju za Oscara. U komediji Bijes pod kontrolom je glumio terapeuta koji mora pomoći pacifistu Adamu Sandleru. 2003. je nastupio u Ljubav nema pravila, kao vremešni zavodnik koji se zaljubljuje u majku (Diane Keaton) svoje mlade djevojke.

Krajem 2006. se vratio na "mračnu stranu" s ulogom Franka Costella, sadističkog bostonskog šefa irske mafije koji nadgleda Matta Damona i Leonarda DiCapria u Pokojnima Martina Scorsesea, remakeu Paklenih poslova Andrewa Laua.

U studenom 2006., Nicholson je započeo snimanje svojeg novog filma, Imaš petlju? Roba Reinera, ulogu za koju je morao obrijati glavu. U filmu se pojavljuje i Morgan Freeman, a dvojica glume muškarce koji boluju od neizlječive bolesti i pokušavaju ostvariti svoje životne ciljeve. Dok je istraživao za ulogu, Nicholson je posjetio bolnicu u Los Angelesu kako bi vidio kako se bolesnici oboljeli od raka nose sa svojom bolešću.

Privatni život[uredi VE | uredi]

Otisci nogu i ruku Jacka Nicholsona na ispred Grauman's Chinese Theatrea

Nicholson je u privatnom životu poznat kao čovjek koji se "ne zna skrasiti". Ima petero djece s četiri različite žene; ženio se jednom. 17. lipnja 1962. se oženio sa Sandrom Knight. Par je dobio jednu kćer, Jennifer Nicholson (rođenu 1963.), a razveo se 8. kolovoza 1968. Njegova druga kćer, Honey Hollman (rođena 1981.), je iz veze s danskim modelom Winnie Hollman. Ima jednog sina, Caleba Goddarda (rođenog 1970.), iz veze s glumicom Susan Anspach. Iz veze s Rebeccom Broussard ima dvoje djece, Lorraine Nicholson (rođena 1990.) i Raymonda Nicholsona (rođenog 1992.).

Bio je u vezi s brojnim glumicama i manekenkama, uključujući Michelle Phillips, Bebe Buell i Laru Flynn Boyle. Nicholsonova najduža veza je ona od 17 godina s glumicom Anjelicom Huston, od 1973. do 1989., kćerkom filmskog redatelja Johna Hustona. No, veza je završila kad su novine objavile kako je Rebecca Broussard zatrudnila s njim.

Dobar je prijatelj s redateljem Romanom Polanskim, kojeg je podupirao kroz mnoge osobne krize uključujući smrt njegove žene, Sharon Tate, od ruke obitelji Manson. Podupirao je Polanskog i nakon osude za silovanje maloljetnice, zločina koji se dogodio na Nicholsonovu imanju na Mullholand Driveu.

Nicholson je dugo živio u susjedstvu s Marlonom Brandom na Beverly Hillsu. U blizini je živio i Warren Beatty, pa je cesta zaradila nadimak "Bad Boy Drive". Nakon Brandove smrti 2004., Nicholson je kupio susjedov bungalov za točno 5 milijuna dolara kako bi ga srušio. Izjavio je kako je to učinio iz poštovanja prema Brandovoj ostavštini, budući da bi bilo preskupo renovirati "napuštenu" građevinu koju je zahvatila plijesan.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Godina Film Uloga Bilješke
1958. The Cry Baby Killer Jimmy Wallace
1960. Too Soon to Love Buddy
Divlja vožnja Johnny Varron
Mala trgovina užasa Wilbur Force
Studs Lonigan Weary Reilly
1962. The Broken Land Will Brocious
1963. Užas nepotpisan - redatelj
The Raven Rexford Bedlo
1964. Flight to Fury Jay Wickham
Ensign Pulver Dolan
Back Door to Hell Burnett
1965. Ride in the Whirlwind Wes
1966. Pucanje Billy Spear
1967. Masakr na Valentinovo Gino, Ubojica nepotpisan
Hells Angels on Wheels Pjesnik
1968. Psych-Out Stoney
1969. Goli u sedlu George Hanson Nominiran - Oscar za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - BAFTA za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
1970. On a Clear Day You Can See Forever Tad Pringle
The Rebel Rousers Bunny
Pet lakih komada Robert Eroica Dupea Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
1971. Carnal Knowledge Jonathan Fuerst Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
Sigurno mjesto Mitch
Drive, He Said Redatelj
1972. The King of Marvin Gardens David Staebler
1973. Posljednji zadatak Billy "Bad Ass" Buddusky BAFTA za najboljeg glumca
Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
1974. Kineska četvrt J.J. 'Jake' Gittes BAFTA za najboljeg glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
1975. The Fortune Oscar Sullivan ili Oscar Dix
Let iznad kukavičjeg gnijezda Randle Patrick McMurphy Oscar za najboljeg glavnog glumca
BAFTA za najboljeg glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
Zanimanje: reporter David Locke
Tommy The Specialist
1976. Missouri Breaks Tom Logan
Posljednji tajkun Brimmer
1978. Goin' South Henry Lloyd Moon Redatelj
1980. Isijavanje Jack Torrance
1981. Poštar uvijek zvoni dvaput Frank Chambers
Ragtime Gusar na plaži nepotpisan
Crveni Eugene O'Neill BAFTA za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Oscar za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
1982. Granica Charlie Smith
1983. Vrijeme nježnosti Garrett Breedlove Oscar za najboljeg sporednog glumca
Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
1985. Čast Prizzijevih Charley Partanna Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl
1986. Mučnina Mark Forman
1987. Vještice iz Eastwicka Daryl Van Horne
TV Dnevnik Bill Rorich
Ironweed Francis Phelan Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
1989. Batman Jack Napier/Joker Nominiran - BAFTA za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl
1990. Dva Jakea J.J. 'Jake' Gittes Redatelj
1992. Nevolje s muškarcima Eugene Earl Axline, ili Harry Bliss
Malo dobrih ljudi Pukovnik Nathan R. Jessep Nominiran - Oscar za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
Hoffa James R. 'Jimmy' Hoffa Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca u drami
1994. Vuk Will Randall
1995. Čuvar prijelaza Freddy Gale
1996. Krv i vino Alex Gates
Večernja zvijezda Garrett Breedlove
Mars napada! Predsjednik James Dale / Art Land
1997. Bolje ne može Melvin Udall Oscar za najboljeg glavnog glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl
1999. Zlatni globus - Nagrada Cecil B. DeMille
2001. Zakletva Jerry Black
2002. Gospodin Schmidt Warren R. Schmidt Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - BAFTA za najboljeg glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl
2003. Bijes pod kontrolom Dr. Buddy Rydell
Ljubav nema pravila Harry Sanborn Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl
2006. Pokojni Francis 'Frank' Costello Nominiran - BAFTA za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
2007. Imaš petlju? Edward Cole

Nagrade i nominacije[uredi VE | uredi]

Oscari[uredi VE | uredi]

BAFTA nagrade[uredi VE | uredi]

Zlatni globusi[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Jack Nicholson.