Jacques Le Goff

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Jacques Le Goff (Toulon, 1. siječnja 1924. –  Pariz, 1. travnja 2014.), francuski povjesničar i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Životopis[uredi VE | uredi]

Jacques Le Goff pripadao je struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, najutjecajnijeg periodičkog izdanja suvremene znanstvene historije zbog čijeg se odmaka od tradicionalne povijesti često koristi pojam "škola Anala". Le Goff je uz autore kao što su Pierre Chaunu, Louis Henri, Philippe Áries, Michel Vovelle, Emmanuel Le Roy Ladurie i Georges Duby pripadao trećoj generaciji "škole Anala" (1968.-1989.). Ovu generaciju karakterizira kritika Braudelovog invarijantnog i statičnog strukturalizma, a područja interesa obuhvaćaju odnos elitne i pučke kulture, kolektivna ponašanja u svakodnevici ili izvanrednim prilikama (svečanosti, rituali, pobune), historija marginalnih grupa, povijest svakodnevice i materijalne kulture.

Od 1972. do 1977. godine Le Goff se nalazio na čelu je Škole za visoke studije društvenih znanosti (Ecole des hautes etudes en sciences sociales) u Parizu.

U svojim djelima Le Goff se zauzimao za "jedan dugi srednji vijek" na temelju iskustva "imaginarnog", tj. onoga što su ljudi zamišljali i kako su doživljavali zbilju. Pritom je posebno nastojao uočiti kako su se ljudi odnosili prema vremenu, odnosno na koje su ga načine mjerili i osmišljavali te raspoređivali svoja razdoblja rada i odmora. Le Goff je stvorio važna djela o "srednjovjekovnom imaginariju" kroz prizmu "rođenja čistilišta". Riječ je o analizi promjenljivih predodžbi o životu nakon smrti kao dijela preobrazbe feudalnog kršćanstva u 12. i 13. stoljeću.[1]

Također, Le Goff je ostavio dubog trag na području sinteze povijesti europskoga srednjega vijeka. Pripisuju mu se zasluge za oživljavanje žanra biografije kroz prikaze života francuskog kralja Luja IX. i Franje Asiškog.

Od 2000. bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a 1999. je napisao predgovor engleskom i francuskom izdanju prvog sveska edicije "Hrvatska i Europa", u izdanju HAZU, posvećenog razdoblju hrvatske povijesti od 7. do 12. stoljeća. U njemu je istaknuo važnost hrvatskog doprinosa razvoju europske civilizacije, dok je hrvatsku ranosrednjovjekovnu umjetnost ocijenio jednom od najljepših europskih umjetnosti ranoga srednjeg vijeka.

Izabrana djela[uredi VE | uredi]

  • Intelektualci u srednjem vijeku, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1982.
  • Srednjovjekovni imaginarij, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1993.
  • Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Golden marketing, Zagreb, 1998., ISBN 953-6168-42-1
  • Za jedan drugi srednji vijek - Vrijeme, rad i kultura na Zapadu, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-249-084-8

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gross, Mirjana, str. 261.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Gross, Mirjana. Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja. Zagreb: Novi Liber, 1996.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]