Javni gradski promet u Osijeku
Javni gradski promet u Osijeku čini mreža tramvajskih i autobusnih linija te taksi vozila. Glavninu javnog gradskog prometa obavlja Gradski prijevoz putnika Osijek (GPP), koji je operator tramvajskog i autobusnog prometa, dok promet taksijima obavlja više tvrtki.
Tramvajski promet[uredi | uredi kôd]
Tramvajski promet u Osijeku postoji od 1884. godine, kada je s radom krenuo konjski tramvaj. Elektrifikacija mreže obavljena je 1926. godine. Danas se promet odvija na dvije linije, ukupne duljine oko 30 kilometara.
Tramvajske linije[uredi | uredi kôd]
Vozni park[uredi | uredi kôd]
Vozni park trenutačno se sastoji od 24 tramvaja, od čega je većina vozila, njih 17, tipa Tatra T3R.PV, dok ostatak čine vozila Düwag GT-6.
Autobusni promet[uredi | uredi kôd]
Autobusni promet u Osijeku uveden je 1912. godine, kad je privatni poduzetnik Josip Ehrendiener dobio obrtnu dozvolu za obavljanje gradskog autobusnog prometa najprije s dva, a potom s tri autobusa, točnije tadašnjih omnibusa. Iako je zbog njihove bučnosti te posljedične tréšnje zgrada i oštećivanja cesta gradska uprava imala donekle odbojan stav prema autobusima, ipak je izdala dozvolu, a 1913. godine i izradila Statut za javni promet za automobile - omnibuse, sve kako bi spriječila monopol Dioničkog društva za tramvaj, s kojim je bila u nesuglasicama.[1] U takvoj situaciji autobusi su trebali biti tek privremeno rješenje dok grad ne uvede električne tramvaje. Gradski autobusi danas prometuju na osam gradskih i prigradskih linija.
Autobusne linije[uredi | uredi kôd]
- 1: Jug II – Kanižlićeva – Opus Arena – Vijenac Petrove Gore
- 2: Ul. Hrvatske Republike – Retfala
- 3: Čepin 3-4 – MIO – Industrijska zona Nemetin – Tenja 4-3
- 4: Briješće – Tenja 4-3
- 5: Josipovac – Bijelo Brdo
- 6: Ivanovac – Tvrđavica
- 7: Drinska – Uske njive – Drinska
- 8: Jug II – KBC Osijek – Jug II
Vozni park[uredi | uredi kôd]
Vozni park trenutačno broji 32, pretežno niskopodna autobusa marke MAN.[2]
Taksi[uredi | uredi kôd]
Prigradska željeznica[uredi | uredi kôd]
Kao pojačanje tramvajskom i autobusnom prometu ŽTP Osijek je dana 10. rujna 1984. pokrenuo prigradsku željezničku liniju na relaciji Josipovac – Sarvaš, dugoj 23,5 kilometra, a koju su vlakovi prelazili u pola sata.[3] Iako se pokazala prihvatljivim rješenjem, zbog financijskih poteškoća nije se uspjela razviti te je ubrzo ukinuta.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mažuran, Ive; Adamček, Josip; Sršan, Stjepan; Vrbošić, Josip; Marijanović, Stanislav; Šuljak, Andrija; Brunčić, Davor; Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek, 1996., ISBN 953-154-086-1, str. 186.
- ↑ Osijek od danas bogatiji za sedam novih niskopodnih gradskih autobusa, sib.hr, preuzeto 28. rujna 2022.
- ↑ Mažuran, Ive; Adamček, Josip; Sršan, Stjepan; Vrbošić, Josip; Marijanović, Stanislav; Šuljak, Andrija; Brunčić, Davor; Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek, 1996., ISBN 953-154-086-1, str. 472.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice GPP-a (hrv.)