Jelisaveta Seka Sablić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jelisaveta Seka Sablić
Rođenje 13. lipnja 1942.
Portal o životopisima

Jelisaveta Seka Sablić (Beograd, 13. lipnja 1942.) je srpska i jugoslavenska kazališna, televizijska i filmska glumica.

Biografija[uredi VE | uredi]

Rođena je u Beogradu 13. lipnja 1942. godine. Još u gimnazijskim danima bila je jedan od osnivača amaterskog kazališta Dadov.

Diplomiravši 1965. godine glumu u klasi Mate Miloševića na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u Pozorištu "Boško Buha" u predstavi "Pepeljuga" Aleksandra Popovića.

Od 1967. članica je Ateljea 212, gdje ostvaruje najznačajnije kazališne uloge: u "Kralj Ibi" , te u "Razvojnom putu Bore Šnajdera", Aleksandra Popovića, za koju prima nagradu "Ćuran" na festivalu Dani komedije u Jagodini (kao i kasnije za ulogu u "Ožalošćenoj porodici" Branislava Nušića); na Sterijinom pozorju nagrađena je za sporednu ulogu u "Klaustrofobičnoj komediji" Dušana Kovačevića.

Na filmu debituje u crnohumornom rediteljskom prvencu Gordana Mihića i Ljubiše Kozomare "Vrane" (1969.). Uz retke izuzetke (npr. "Kičma", 1975., V. Grlića, i „Gospođica", 1980., V. Jasnoga) glumi komične uloge: npr. U široko popularnim komercijalnim komedijama Milana Jelića ("Rad na određeno vreme", 1980.; "Moj tata na određeno vreme", 1983.; "Razvod na određeno vreme", 1986.) i Zorana Čalića ("Žikina dinastija", 1985. i "Druga žikina dinastija", 1986.).

Najviše glumačke domete ostvarila je u dijelima Slobodana Šijana; „Kako sam sistematski uništen od idiota" (1983.), "Davitelj protiv davitelja“ (1984.) te posebno u groteski "Maratonci trče počasni krug" (1982.), gdje je za lik pijanistkinje Kristine nagrađena Zlatnom arenom za glavnu ulogu na festivalu u Puli. Uspješno nastupa i na televiziji. Seka je 2008. godine nagrađena nagradom "Žanka Stokić".

Uloge[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]