Jesse Owens
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| Atletika | |||
 Jesse Owens | |||
| Olimpijske igre | |||
| zlato | OI 1936. | 100 m | |
| zlato | OI 1936. | 200 m | |
| zlato | OI 1936. | štafeta 4x100 m | |
| zlato | OI 1936. | skok u dalj | |
James Cleveland "Jesse" Owens (Oakville, 12. rujna 1913. – Tucson, 31. ožujka 1980.), slavni američki atletičar, legendaran po svom četverostrukom trijumfu na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine, gdje je bio neosporna zvijezda Igara.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rane godine[uredi | uredi kôd]
Rođen je u Oakvilleu, Alabama, a odrastao u Clevelandu, u Ohiou. Ime ‘’’Jesse’’’ dao mu je učitelj u školi u Clevelandu, kad nije razumio izgovor malog Jamesa Clevelanda da ga svi oslovljavaju s J.C.
Dana 25. svibnja 1935. izveo je podvig koji je ušao u sportsku povijest: na atletskom mitingu u Ann Arboru, Michigan, izjednačio je svjetski rekord na 100 yardi (91 m), te postavio nove svjetske rekorde u skoku u dalj, na 220 jardi (201 m), te na 220 yardi s preponama. Ono što je pri tom najvažnije: sve to izveo je u roku od 70 minuta.
Olimpijske igre 1936.[uredi | uredi kôd]
Na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine osvaja četiri zlatne medalje, 3. kolovoza pobjeđuje na 100 m, 4. kolovoza u skoku u dalj, 5. kolovoza na 200 m, te 9. kolovoza 1936., kao član štafete (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff) trijumfira na 4 x 100 m.
Taj podvig ostao je nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu, gdje njegov podvig ponavlja njegov dostojni nasljednik – Carl Lewis.
Mit o Jesseju Owensu narastao je do neslućenih visina; Hitler navodno nije htio čestitati Owensu na njegovim veličanstvenim pobjedama, ali sam Owens, u svojoj autobiografiji The Jesse Owens Story, navodi:
»Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera.«U kolovozu 2009. njemački novinar Siegfried Mischner šokirao je javnost tvrdnjom kako je osobno prisustvovao rukovanju Hitlera i Owensa, te da mu je sam američki atletičar 1960. godine pokazao fotografiju koja to potvrđuje. Kao razloge prešućivanja tog događaja, njemački novinar navodi političke razloge iz tog vremena koji su uvjetovali stvaranju mita.[1]
Da ironija bude veća, tadašnji američki predsjednik, Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijelu Kuću. Owens kasnije podsjeća da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.
Život poslije OI[uredi | uredi kôd]
Neposredno po završetku berlinskih Igara Avery Brundage, tadašnji predsjednik Američkog olimpijskog odbora, poslao je cijelu ekipu trkača na promotivnu turneju po Europi. Zbog izuzetno loših uvjeta, neimaštine i gladi, Owens je napustio turneju u Londonu i vratio se u SAD usprkos prijetnjama predsjednika AOA. Zbog toga ga je Američki atletski savez suspendirao, zabranivši mu nastupanje na svim sportskim natjecanjima u SAD-u.[2] Owens nije ništa lakše živio. Ostao je u sportu, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se po raznim natjecanjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 yardi, dajući im prednost od 10 do 20 yardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost.
Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao DJ-a u jazz klubu u Chicagu.
Predsjednik Gerald Ford dodijelio mu je 1976. godine odličje "Presidential Medal of Freedom", a George H. W. Bush ga je posmrtno 1990. godine, odlikovao odličjem "Congressional Gold Medal".
Jesse Owens nije imao sreće da nastavi svoj niz na sljedećim Olimpijskim igrama. Predviđene Igre u Helsinkiju, 1940., "otpuhao" je Drugi svjetski rat, kao i one 1944. koje su se trebale održati u Londonu.
Njegov dotadašnji športski put, a poglavito veliki uspjeh na berlinskim Igrama 1936., koji je, neovisno o njemu, izazvao snažne političke konotacije i to u predvečerje Drugog svjetskog rata, stvorili su od ovog iznimnog športaša mit i jednog od najvećih atletičara i najvećih športaša u povijesti.
Bio je "teški" pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980. u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois.
Karijera[uredi | uredi kôd]
- 1936. – Olimpijske igre 1936. u Berlinu - 4 zlatne medalje (100 m, 200 m, skok u dalj i štafeta 4 x 100 m)
Osobni rekordi[uredi | uredi kôd]
- 100 m: 10,3 sec (1936., tada svjetski rekord, trajao 5 godina)
- 200 m: 20,7 sec (1936., svjetski, trajao 15 godina, i olimpijski rekord)
- skok u dalj: 8 m 13 cm (1935., tada svjetski rekord, trajao 25 godina)
- štafeta 4 x 100 m: 39,8 sec (tada svjetski i olimpijski rekord, trajao 20 godina)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Njemački novinar tvrdi: Hitler se rukovao s Owensom (Večernji list, 10. kolovoza 2009.). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2009. Pristupljeno 10. kolovoza 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ American Experience, Owens transcript[neaktivna poveznica]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Jesse Owens |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jesse Owens |
| |||||
| |||||
| |||||