John Adams

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma John Adams. Za druga značenja, pogledajte John Adams (razdvojba).
John Adams
John Adams
2. predsjednik SAD-a
u službi
4. ožujka, 1797. – 4. ožujka, 1801.
Potpredsjednik   Thomas Jefferson
Prethodnik George Washington
Nasljednik Thomas Jefferson
Rođenje 30. listopada 1735.
Smrt 4. srpnja 1826.
Politička stranka Federalac
Supruga Abigail Adams

John Adams (30. listopada 1735. - 4. srpnja 1826.) bio je drugi Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1797. - 1801.)[1] te prvi Potpredsjednik SAD-a (1789. - 1797.). Jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država[2], Adams je bio državnik, diplomat te glavni zagovornik američkog odcjepljenja od Velike Britanije. Kao visoko obrazovani građanin, Adams je bio prosvjetiteljski politički teoretičar koji je promicao republikanizam kao i unitarizam te je učestalo pisao o svojim idejama koje su bile objavljivane kao njegov službeni rad ili su bile napisane u pismima koje je slao svojoj supruzi i glavnoj savjetnici Abigail Adams. Adams je bio snažan protivnik robovlasništva i nikada u svom vlasništvu nije imao robove. Nakon bostonskog masakra kada su u gradu Bostonu osjećaji protiv Britanaca bili na vrhuncu, Adams je uspješno obranio optužene britanske vojnike na sudu zbog toga što je vjerovao u pravo na obranu svakog čovjeka te "zaštitu nevinih".[3]

Adams je široj javnosti postao poznat već u ranoj fazi Američke revolucije. Kao odvjetnik i javna osoba u Bostonu te kao delegat iz države Massachusetts u Kontinentalnom kongresu, Adams je igrao glavnu ulogu u nagovaranju Kongresa za objavu nezavisnosti. Pomogao je Thomasu Jeffersonu u izradi Deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine te je bio njezin glavni zagovornik u Kongresu. Kasnije, kao diplomat u Europi, pomogao je u mirovnim pregovorima s Velikom Britanijom te uspio dogovoriti krucijalne zajmove vlade od bankara iz Amsterdama. Kao politički teoretičar i povjesničar, Adams je uglavnom sam napisao Ustav države Massachusetts 1780. godine koji je skupa s njegovim ranijim radom Thoughts on Government snažno utjecao na američko političko mišljenje. Jedna od njegovih najznačajnijih karakteristika bila je da je znao izuzetno dobro procijeniti ljude: godine 1775. predložio je da George Washington bude zapovjednik oružanih snaga, a 25 godina kasnije nominirao je Johna Marshalla da postane vrhovni sudac SAD-a.

Zbog svojih zasluga tijekom revolucije, Adams je osigurao dva mandata kao prvi potpredsjednik SAD-a tadašnjem predsjedniku Georgeu Washingtonu, a kasnije je i sam izabran za predsjednika nakon izbora 1796. godine. Tijekom svog jednog mandata, Adams je bio izložen oštrim napadima Jeffersonovskih Republikanaca, kao i dominantnom frakcijom vlastite Federalne stranke koju je predvodio njegov neprijatelj Alexander Hamilton. Adams je donio kontroverzne zakone o otuđivanju i pobuni te okupio vojsku i mornaricu zbog prijetnje nikad objavljenog rata (tzv. "Kvazi-rata") s Francuskom u razdoblju od 1798. - 1800. godine. Jedna od najvećih postignuća njegovog predsjedničkog mandata bila je upravo mirovna rezolucija navedenog sukoba u jeku neslaganja s Hamiltonom.

Godine 1800. Adamsa je na predsjedničkim izborima porazio Thomas Jefferson, pa se Adams povukao u mirovinu u Massachusetts. Kasnije je nastavio svoje prijateljstvo s Jeffersonom. On i njegova supruga osnovali su obiteljsku liniju političara, diplomata i povjesničara koja je danas poznata pod nazivom Politička dinastija Adamsovih. Adams je bio otac Johna Quincyja Adamsa, šestog predsjednika SAD-a. U moderno doba njegova postignuća se uglavnom ističu iznimno pozitivnim, iako tako nisu gledana u vrijeme dok je još bio živ. Adams je bio prvi američki predsjednik koji je za vrijeme svog predsjedničkog mandata boravio u rezidenciji koja će kasnije postati poznata pod nazivom Bijela kuća.[4]

Rani život i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Potpisnik i jedan od autora Američke deklaracije o nezavisnosti. Drugi predsjednik SAD, od 1796.-1801. Smatrao da su tradicionalna prava Engleza i prava svakog čovjeka. Glavno mu je djelo Rasprava o kanonskom i feudalnom pravu.

Adams, koji se u Bostonu istakao kao jedan od najuglednijih pravnika, je 1774. postao članom Kontinentalnog kongresa. Dvije godine kasnije bio je jedan od potpisnika i ključnih autora Američke deklaracije o nezavisnosti.

U posljednjim godinama američkog rata za nezavisnost je služio kao izaslanik američkih revolucionara u Europi, te je uspješno ishodio priznanje američke nezavisnosti. Godine 1785. postao je prvi američki veleposlanik u Velikoj Britaniji.

Kada je George Washington 1789. izabran za prvog američkog predsjednika, Adams je postao njegov potpredsjednik. Na istu je dužnost izabran 1792. godine. Bio je čestom metom javnih kritika, ali se godine 1796. priključio novostvorenoj Federalističkoj stranci te se kandidirao protiv Thomasa Jeffersona iz Demokratsko-republikanske stranke.

Adams je pobijedio, ali je njegov mandat ostao zabilježen po žestokim ideološkim i političkim sukobima između dvije novostvorene stranke, kao i pravca kojim se treba razvijati nova država. Adams, usprkos sudjelovanja u revoluciji, je bio konzervativac, uvjeren da se SAD trebaju osloniti na bivšu maticu, te da su tradicionalna prava Britanaca i prava svakog čovjeka. Jefferson i njegova stranka su, pak, oduševljeni francuskom revolucijom, držali kako se SAD trebaju osloniti na Francusku te joj pomagati u ratu s Velikom Britanijom.

Adams se također, zajedno s Alexanderom Hamiltonom, zalagao za snažnu središnju vlast i nacionalnu ekonomiju temeljenu na industriji, dok se Jefferson zalagao za prava država i nacionalnu temeljenu na poljoprivredi.

Adamsova konzervativna i pro-britanska politika je svoj vrhunac dobila godine 1798. s izbijanjem neobjavljenog pomorskog rata s Francuskom, te zakonima usmjerenim protiv francuske revolucionarne propagande. Tek pred kraj mandata Adams je odlučio popraviti odnose s Francuskom, ali je nepopularni zakon prilično doprinio njegovom porazu na izborima 1800. godine.

Nakon poraza se Adams povukao iz javnog života. Godine 1812. su se on i Jefferson javno pomirili, a stjecajem okolnosti su umrli na isti dan.

Adams je također poznat i kao praotac jedne od najdugovječnijih američkih političkih dinastija. Njegov sin John Quincy Adams je 1824. postao predsjednik SAD, što je do izbora Georgea W. Busha bio jedini takav slučaj u američkoj povijesti.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. John Adams. www.whitehouse.gov. pristupljeno 15. listopada 2013.
  2. John Adams (1735–1826). bbc. pristupljeno 15. listopada 2013.
  3. (prosinac 1770.) Argument in Defense of the Soldiers in the Boston Massacre Trials.
  4. President John Adams moves into a tavern in Washington, D.C.. History.com. pristupljeno 11. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]