Jugounitarizam
Jugounitarizam ili Jugo-unitarizam je bila ideologija koja je zagovarala centralističku i unitarnu Jugoslaviju. Jezični jugounitarizam kulminirao je nametanjem tzv. "srpskohrvatskog" jezika u tzv. novosadskom dogovoru.
Svetozar Pribićević je definirao jugounitarizam kao − "jednu i nerazdjeljivu Jugoslaviju". Smatrao je "jedinstvo" naroda kao "preduvjet postojanja jugoslavenske države".
Ta ideologija isključuje se svake razlike etnija ili naroda.
Ovakav stav je imao potvrdu u totalitarnim sustavima Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jugoslavije i za vrijeme postojanja bilo zadržavano i stečeno represivnim mjerama.
Organizacija jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) je bila nasilnička jugoslavenska i jugoslavensko-integralistički organizacija koja se je zalagala za Integralno jugoslavenstvo.
Titoizam se je temeljio na istim načelima. Skupina mlađih praxisovaca je u tu svrhu svojedobno bila vrlo utjecajna u tadašnjoj Jugoslaviji. U suverenoj pluralističkoj Hrvatskoj značajnu javnu aktivnost praxisovaca razvili su Žarko Puhovski[nedostaje izvor] i Milan Kangrga.
Jugounitarizam i Velika Srbija [uredi]
Odricanje Hrvatima pravo na vlastiti jezik kroz unitarističku koncepciju tzv. srpskohrvatskog jezika, nacionalnu samobitnosti i povijest kroz jugounitarizam ili de facto Veliku Srbiju jačali su otpor hrvatskih domoljuba protiv asimilacije i hegemonije.
